Beyond the Expression of Nihilism in Black Metal

Kao najekstremniji podžanr heavy metal-glazbe, black metal snažno karakteriziraju motivi uništenja, smrti i tame. Česte antikršćanske poruke i komercijalno usmjereni cilj šokiranja publike pridonijeli su općoj percepciji black metala kao izraza nihilizma, sotonizma ili transgresije. Međutim, takva stigmatizacija ne obuhvaća cjelovitost pojmova koji su glazbeno utjelovljeni s njezinim distorziranim zvukovima i vrištećim vokalom. Cilj je ovoga rada prevladati tu predodžbu da bi se prikazao dvostruki karakter izvornih motiva žanra, kako se to izražava putem arhetipskih i mitoloških referenci i koja se alternativa nihilizmu u stvari nudi. Takvo tumačenje dopušta da se uništenje pretvori u preduvjet ponovne izgradnje, smrt u preteču ponovnoga rođenja, a tama u poziv na hrabrost suočavanja sa svojim strahovima.As Heavy Metal music’s most extreme subgenre of, motives of destruction, death and darkness are largely characteristic of Black Metal. A frequently anti-Christian message and commercially driven aim to shock the audiences have led to the impression that Black Metal is an expression of nihilism, Satanism, or simple transgression. However, this stigma does not capture the entirety of the concepts musically embodied in this genre with its distortion and screamed vocals. The aim of this work is to show that there is more to this genre, and to provide a description of the dual nature of the original motifs in this genre, how they are expressed using archetype and myth, and an alternative to nihilism. It will be seen that destruction is a prerequisite for rebuilding, death a precursor of rebirth, and darkness a call to courage so that one may conquer fear by facing it