Subliminalne poruke u vizualnoj komunikaciji

Pored jasnih i svjesnih podraţaja, postoje i kratkotrajni impulsi slabijeg intenziteta koje čovjek svjesno ne moţe uočiti, a zovu se subliminalne poruke. To su poruke na granici čovjekove percepcije, koje oko ne moţe registrirati, niti um detektirati na svjesnoj razni. I to im je cilj. Zaobići svjesni dio ljudskog uma i uputiti odreĎenu sugestiju u podsvijest, isključujući time rezoniranje i svjesno prosuĎivanje. Ova „tehnika“ se već desetljećima istraţuje i koristi posebno na području marketinga tj. njegove grane koja se zove neuromarketing. Ovakvo se oglašavanje smatra moralno dvojbenim od njegovog početka. Još od 1917. godine ljudi su počeli uočavati korištenje subliminalnih poruka u industriji oglašavanja, kada je američki magazin „The Saturday Evening Post“ u vijest o slikaru Normanu Rockwellu uklopio seks. Od tada nadalje, subliminalne poruke se koriste na široko – u filmskoj i glazbenoj industriji, reklamama, crtanim filmovima itd. Gotovo na svim platformama na kojima je njihova „moć“ iskoristiva. Iako su dosadašnja istraţivanja pokazala kako su skrivene poruke najčešće vezane uz seks, što navodno potiče na kupnju proizvoda, u istraţivanju ovog rada takve konotacije neće biti uzete u obzir. Rad istraţuje mogućnost utjecaja subliminalnih poruka na čovjeka kao konzumenta dizajna. Pritom su iz istraţivanja izuzeti gotovi proizvodi koji se nalaze u čovjekovoj svakodnevnoj uporabi, kako bi se isključila mogućnost sentimentalnog ili emocionalnog odabira, iako im je subliminalna poruka „podmetnuta“. Upravo zbog toga, rad istraţuje utjecaj subliminalnih poruka na preferenciju konzumenta u odabiru odreĎenih elemenata dizajna, oblika ili boja. Krajnji mu je cilj istraţiti moţe li se elementarnim dizajnerskim alatima utjecati na čovjekovu podsvijest kako bi se korisniku usmjerila paţnja na ono što je dizajner svojim radom ţelio poručiti i time skratiti put do krajnjeg cilja – prodaje proizvoda