Pomoću hebraistike, grecistike i poredbeno–povijesne metode u religiologiji, rad istražuje etiku ranih (judeo)kršćana i farizeja kao usko povezanih židovskih sljedaba u 1. stoljeću. Nakon što ističe razlike između farizejskih škola Ḥillēla i Šammâya te razmatra je li i Isus bio ḥāḵām, rad tumači razgovor o najvećoj zapovijedi u Mk 12 kao susret u dijalogu između farizeja Ḥillēlove škole i Isusa. Rad nastoji doprinesti međureligijskomu dijalogu i razumijevanju bitne povezanosti religije s etikom.The paper explores the ethics of the early (Jewish) Christians and Pharisees, two closely related Jewish sects at the beginning of the Common Era, through both Hebrew and classical philology as well as the comparative method within religious studies....