OPASNOSTI FINANCIRANJA DUGOM: VANJSKI DUG I NJEGOVE IMPLIKACIJE NA EKONOMSKI RAST NIGERIJE

This paper examines the impact of external debt on the growth of the Nigerian economy between 1990 and 2018 with a view to drawing key implications for the management of the economy. Having ascertained that the variables of the study are non-stationary in levels but stationary after first differencing and also being cointegrated, error correction model (ECM) technique was used for the analysis. The pairwise Granger causality test results show that while a one-way causal relationship exists between fiscal balance and external debt with the causality running from fiscal balance to external debt, no causal relationship exists between external debt and real output. From the short run ECM and long run models, it was found that a statistically insignificant positive relationship exists between external debt and real output both in the short run and the long run. The statistical properties of the estimated ECM model show that the model is consistent, efficient and feasible for forecast and policy making. The recommendations that emanated from the study suggest that the Nigerian government should improve on fiscal policy governance, entrenching transparency and professionalism in the management of the country’s debt and that the larger public finance for debt should be made to be viable instrument for economic growth.Ovaj rad ispituje utjecaj inozemnog duga na rast nigerijskog gospodarstva između 1990.-2018. godine s ciljem izvlačenja ključnih implikacija za upravljanje gospodarstvom. Nakon što je utvrđeno da su varijable studije nestacionarne po razinama, ali stacionarne nakon prvog diferenciranja te da su također kointegrirane, za analizu je korištena tehnika ispravljanja pogrešaka (ECM). Rezultati Grangerovog testa uzročnosti u paru pokazuju da, iako postoji jednosmjerna uzročna veza između fiskalnog salda i inozemnog duga s uzročno-posljedičnim vezama od fiskalnog salda do inozemnog duga, ne postoji uzročna veza između inozemnog duga i stvarne proizvodnje. Iz kratkoročnih ECM i dugoročnih modela utvrđeno je da postoji statistički beznačajan pozitivan odnos između inozemnog duga i realnog outputa kako u kratkom tako i u dugom roku. Statistička svojstva procijenjenog ECM modela pokazuju da je model dosljedan, učinkovit i izvediv za predviđanje i kreiranje politike. Preporuke proizašle iz studije sugeriraju da bi nigerijska vlada trebala poboljšati upravljanje fiskalnom politikom, učvrstiti transparentnost i profesionalizam u upravljanju dugom zemlje te da bi veći javni dug trebao biti održivi instrument za gospodarski rast