Arhitektonski razvoj koprivničkog utvrđenja. Pregled povijesti istraživanja grada Koprivnice potaknut novim okolnostima

Gotovo svi današnji veliki gradovi počivaju na antičkim ili srednjovjekovnim osnovama koje su tijekom proteklog vremena budile interes arhitekata i povjesničara umjetnosti, istraživača željnih što kvalitetnijeg razumijevanja njihovih arhitektonsko-urbanističkih razvoja od njihovih početaka pa naovamo. Potaknut nedavno dovršenim arheološkim istraživanjima u Koprivnici, kao i ovogodišnjim odlaskom Zlatka Uzelca, autor ovog rada donosi pregled povijesti istraživanja grada Koprivnice unazad skoro stotinu godina. Prvi poticaj dali su preliminarni rezultati višemjesečnih zaštitnih arheoloških istražnih radova u malom muzejskom dvorištu, prilikom kojih su evidentirani slojevi od 12. do 18. stoljeća, a u čemu je potvrđena organizacija srednjovjekovnoga (urbaniziranog) naselja već u 14. stoljeću. Orijentacije poluukupanih kuća i odvodnog drvenog kanala prema današnjoj Esterovoj ulici (smjer istok - zapad) poklapaju se s pravilnim rasterom prostora poznat na kartografijama grada u 16. i 17. stoljeću, a što je zadržano sve do danas. Drugi razlog tiče se preranog odlaska Zlatka Uzelca (Požega, 2. 4. 1953. – Zagreb, 11. 10. 2021.), uglednog urbanista, vrsnog sveučilišnog profesora, povjesničara umjetnosti i konzervatora koji se ponajviše zalagao za obnovu kasnosrednjovjekovnih i ranonovovjekovnih utvrđenja na kontinentu Hrvatske. U tom je smislu isti ujedno i autor važeće konzervatorske studije obnove koprivničke tvrđave, koju nije dočekao, a na ovdašnjoj je zajednici obveza da ustraje u njegovu naumu očuvanjem i prezentacijom jedinstvenog bisera nekadašnje gradske arhitekture