Cilj ovoga rada je istražiti smisao agresije, shvaćene kao prvenstveno kao borbe, natjecanje i suočavanje s izazovom u videoigrama; kada je korištena kao eskapističko sredstvo bijega od životnih problema ili dosade, ali i njezin potencijal za osobno jačanje i razvijanje pojedinca. Radom želim istražiti opravdanost kritike nasilne agresije igrača u videoigrama; kao i utemeljenost samorazvoja na nasilnom, ali nenasilnom natjecanju u videoigrama tumačeno kroz ideje volje za moć i amor fati Friedricha Nietzschea. Samorazvoj kroz videoigre također promatram kao potragu za osobnom realizacijom kroz širu filozofije egzistencije, ali i upotrebu znanstvenih spoznaja o koristi primjene igre i njezinih mehanika radi poboljšavanja učenja i rješavanje ...