Diplomatska komunikacija španjolskih Habzburgovaca između Dubrovnika i Istanbula (1623. – 1626.)

The Ottoman-Spanish War that continued through most of the 16th century ended with a semi-official cease-fire in 1578, although actual hostilities already stopped in 1574. The cease-fire renewal for several times in later years, but neglection of this formality from 1591 onwards. After the Thirty Years War that began in Europe in 1618, to make more effective use of its military forces and financial resources, the Spanish government endeavoured to pacify the Ottoman Empire with a treaty that would neutralise its threatening presence. With this aim, in 1622, the Spanish prime minister Olivares arranged through a Spanish vassal, the viceroy of Naples, to send some representatives to sound out the political mood in Istanbul and pave the way for concluding the treaty Spain desired. Between 1623 and 1626, the English ambassador Thomas Roe, having learned of these representatives\u27 intentions who set out for Istanbul via Dubrovnik, engaged in a diplomatic struggle to protect his country\u27s interests and security. Roe persuaded the French and Venetian ambassadors to ally with him in achieving their common goals. On the other hand, he waged a diplomatic war to obstruct the Spanish government\u27s plans through meetings with Ottoman politicians and lobbying activities. This research article is about Spain\u27s diplomatic endeavours in Istanbul between the years in question and the struggle to frustrate them by an alliance of ambassadors in the Ottoman capital. The study\u27s primary sources are Thomas Roe\u27s letters and documents in the Dubrovnik State Archive and the Ottoman Archive in Turkey\u27s Department of State Archives.Iako su stvarna neprijateljstva već bila zaustavljena 1574. godine, Osmansko-španjolski rat koji je trajao tijekom većeg dijela 16. stoljeća završit će poluslužbenim prekidom vatre 1578. godine. Primirja su produživana još nekoliko puta u kasnijim godinama i na tu formalnost, od 1591. godine i dalje, ne obraća se više pažnja. A kako bi, nakon tridesetogodišnjeg rata koji je u Europi započeo 1618. godine, učinkovitije iskoristila svoje vojne snage i financijske resurse, španjolska vlada nastoji umiriti Osmansko Carstvo ugovorom koji bi neutralizirao njegovu prijeteću prisutnost. S tim ciljem 1622. godine španjolski premijer Olivares organizirao je preko španjolskog vazala, napuljskog potkralja, da pošalje neke predstavnike kako bi osluhnuo političko raspoloženje u Istanbulu te otvorio put za zaključivanje sporazuma koji je Španjolska željela. Saznavši za namjere tih predstavnika koji su krenuli prema Istanbulu preko Dubrovnika, engleski veleposlanik Thomas Roe, u razdoblju između 1623. i 1626. godine, upušta se u diplomatsku borbu za zaštitu interesa i sigurnosti svoje zemlje. Roe nagovara francuske i venecijanske veleposlanike da se udruže s njim u postizanju njihovih zajedničkih ciljeva. Sastancima s osmanskim političarima i lobiranjem vodi diplomatski rat kako bi opstruirao planove španjolske vlade. Ovaj rad govori o španjolskim diplomatskim naporima u Istanbulu, između navedenih godina, te borbi da se osujeti alijansa veleposlanika u osmanskom glavnom gradu. Primarni izvori studije su objavljena pisma Thomasa Roea i dokumenti Državnog arhiva u Dubrovniku i Osmanskom arhivu u Odjelu državnog arhiva Turske