Toksičnost imunoterapije

Immune checkpoint inhibitors, such as CTLA-4 inhibitors (ipilimumab), PD-1 (nivolumab, pembrolizumab), and PDL1 inhibitors (atezolizumab, durvalumab) have become standard in the treatment of numerous malignant tumors. Immunotherapy blocks the body’s natural protective measures with immune checkpoint inhibitors. It prevents immune over-activation, but it can also affect normal tissue, and cause autoimmune side effects. They cover a diverse spectrum of events and require different treatment approaches. Immune related side effects can affect any organ or tissue, but most commonly affect the skin, colon, lungs, liver and endocrine organs (such as the pituitary or thyroid). We can divide them according to the anatomical location where they cause side effects. Most of these side effects are mild to moderate and reversible if detected early and treated appropriately. The most common side effects of CTLA-4 inhibitor and PD-1 / PD-L1 inhibitor are skin symptoms (such as rash and itching). Gastrointestinal symptoms (such as diarrhea) are more common with CTLA-4 inhibitors, while lung symptoms and thyroid dysfunction occur more frequently with the use of PD-1/PD-L1 inhibitors. It is important to determine the side effect, and the degree of the same to be able to treat it adequately. First-grade side effects are mild, second grade moderate, third grade severe, and fourth grade very severe. Re-administration of immunotherapy after immunotherapy in patients with significant irAE (immune-related adverse events) during initial treatment with either a CTLA-4 inhibitor and/or a PD-1 / PD-L1 checkpoint inhibitor can be safely repeated after discussing and ensuring that the patient does not experience a new serious side effect.Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka, poput CTLA-4 inhibitora (ipilimumab), PD-1 (nivolumab, pembrolizumab) i PD-L1 inhibitora (atezolizumab, durvalumab) postali su standardni u liječenju brojnih malignih tumora. Imunoterapija blokira prirodne zaštitne mjere tijela inhibitorima imunoloških kontrolnih točaka. Sprječava imunološku pretjeranu aktivaciju, ali može utjecati i na normalno tkivo i uzrokovati autoimune nuspojave. Oni pokrivaju raznolik spektar događaja i zahtijevaju različite pristupe u liječenju. Imunološke nuspojave mogu utjecati na bilo koji organ ili tkivo, ali najčešće zahvaćaju kožu, debelo crijevo, pluća, jetru i endokrine organe (poput hipofize ili štitnjače). Možemo ih podijeliti prema anatomskom mjestu gdje izazivaju nuspojavu. Većina ovih nuspojava blaga je do umjerena i reverzibilna ako se rano otkrije i liječi na odgovarajući način. Najčešće nuspojave inhibitora CTLA-4 i inhibitora PD-1 / PD-L1 su nuspojave kože (poput osipa i svrbeža). Gastrointestinalni simptomi (poput proljeva) češći su kod inhibitora CTLA-4, dok se plućni simptomi i disfunkcija štitnjače češće javljaju uz upotrebu inhibitora PD-1 / PD-L1. Važno je utvrditi nuspojavu i stupanj iste kako biste ju mogli adekvatno liječiti. Nuspojave prvog stupnja su blage, drugog stupnja umjerene, trećeg stupnja teške i četvrtog vrlo teške. Ponovna primjena imunoterapije nakon imunoterapije u bolesnika sa značajnim irAE (imunološki povezane nuspojave) tijekom početnog liječenja bilo inhibitorom CTLA-4 i / ili inhibitorom kontrolne točke PD-1 / PD-L1 može se sigurno ponoviti nakon isključivanja mogućnosti ponovnog povratka ozbiljne nuspojave