Psihički život slobode: socijalna patologija i njeni simptomi

This paper discusses the relationship between Axel Honneth’s intersubjective theory of recognition and his political theory of democratic ethical life by addressing the potentials and difficulties attached to the notion of social pathology. Taking into account the diverse uses of this concept throughout Honneth’s oeuvre, it focuses initially on two of its formulations: first, the more recent discussions presented in “The Diseases of Society”, some of which can be read in continuity with arguments presented in Freedom’s Right ; second, an implicit conception of social pathology that can be found in Struggle for Recognition. These formulations involve contrastingly different premises with regard to phenomenological, methodological, social-ontological and etiological matters. I argue that such differences can be better grasped if one bears in mind two distinctive ways of understanding the fundamental intuition at the basis of the notion of social pathology: either as an analogy or as a homology. By disclosing the actual or potential discrepancies between both conceptions, the aim is to outline the grounds on which they could be brought together within the framework of a comprehensive concept. With this purpose, I then critically examine a third conception of social pathology which was first presented in Suffering from Indeterminacy and later developed, with some restrictions, in Freedom’s Right. Finally, a definition of social pathology is suggested which can bring together the different contributions of each conception while avoiding their pitfalls.U ovom radu se razmatra odnos između intersubjektivne teorije priznanja Aksela Honeta i njegove političke teorije demokratskog etičkog života, pre svega tako što se analiziraju potencijali i teškoće vezane za koncepciju socijalne patologije. Uzimajući u obzir različita značenja koncepcije u Honetovom delu, rad se na početku fokusira na dve formulacije: prvo, na skorašnju raspravu u „Bolestima dru­ štva“, koja se delimično može tumačiti i kao nastavak argumentacije iz Prava slobode; i drugo, na implicitnu koncepciju socijalne patologije koja se može pronaći u Borbi za priznanje. Ove dve formulacije se u potpunosti razlikuju u pogledu svojih fenomenoloških, metodoloških, socijalno-ontoloških I etioloških premisa. Smatram da te razlike mogu bolje da se razumeju ako imamo u vidu dva različita shvatanja fundamentalne intuicije koja leži u osnovi pojma socijalne patologije: razumevanje u formi analogije odnosno homologije. Kroz eksplikaciju nekih od realnih ili potencijalnih diskrepancija između ove dve koncepcije, cilj rada je da se ponudi jedna preliminarna osnova za povezivanje ove dve varijante u okviru jedne sveobuhvatne koncepcije pojma socijalne patologije. U svetlu svega navedenog, rad na kraju kritički razmatra treću koncepciju koja je predstavljena u Patnji neodređenosti i kasnije razvijena, uz određena ograničenja, u Pravu slobode. Konačno, predložena je jedna definicija socijalne patologije koja može da spoji različite doprinose svake koncepcije, ujedno izbegavajući njihove zamke