Svijet Biblije – neophodan kontekst kod proučavanja Starog zavjeta

Biblija izvorno nije napisana za suvremenog čitatelja, ali svjedočanstvo Crkve je da i danas nastavlja čitateljima/slušateljima govoriti Božju riječ. Međutim, mnogi suvremeni čitatelji Biblije nailaze na tekstove koji trebaju daljnja objašnjenja jer biblijski autori nisu ponudili pojašnjenje svojih rukopisa. Pretpostavljali su da su čitatelji njihova vremena bili upoznati s okruženjem i da su mogli razumjeti napisane događaje bez daljnjeg pojašnjenja. Da bismo postigli „legitimnu“ interpretaciju starozavjetnih tekstova, prvo moramo pravilno razumjeti Sveto pismo, što znači da se biblijski tekst mora čitati u njegovu užem i širem kontekstu. Tek unutar konteksta postaje jasno što je autor htio reći. Glavni argument ovog rada pokazat će kako se Biblija može cjelovitije razumjeti samo uz pozadinu drevnoga Bliskog istoka (u daljnjem tekstu DBI). Širi kontekst sastoji se od znanja okolnih naroda tijekom biblijskih vremena (tj. hebrejske Biblije). Ispitivanjem i konzultiranjem drevnih bliskoistočnih tekstova i arheoloških nalaza, postižemo cjelovitije i bogatije razumijevanje određenoga biblijskog teksta ili odlomka. Ovaj članak prikazuje kroz nekoliko konkretnih primjera kako arheološki nalazi, natpisi i drevni bliskoistočni tekstovi mogu pomoći u razumijevanju šireg konteksta starozavjetnog svijeta. Zauzvrat, širi kontekst biblijskog svijeta može prosvijetliti i/ili razjasniti težak, nerazumljiv ili dvosmislen biblijski tekst i tada tumačenje svetopisamskih spisa postaje točnije i bliže izvornoj poruci i značenj