Surname as a Reflection of Multiple Roles

U ovom se radu nastoji prikazati veza između načina tvorbe prezimena u hrvatskom i francuskom jeziku i izvanjezičnog konteksta u kojem ona nastaju. O prezimenu će se govoriti kroz prizmu triju uloga koje prezime preuzima, društvenu, diskurzivnu i jezičnu. Stoga ćemo se u radu osobito baviti imenskom formulom u počecima njezina nastajanja na primjerima uzetima iz povijesnih izvora kojima će se ilustrirati kako određeni diskurzivni kontekst u kojem je potrebno identificirati osobu, npr. uloga osobe u pravnom dokumentu ili orfanotrofijska knjiga, utječe na način imenovanja. Dat će se povijesni okvir razloga za proširenje imenske formule pridjevcima koji se tijekom razvoja formule pretvaraju u prezimena kao i uloga jezičnih elemenata u sustavu identifikacije. Isto tako pokazat će se da jezik, francuski ili hrvatski, izabire tvorbeni model sukladno svojim inherentnim jezičnim svojstvima, ali i u skladu s diskurzivnim osobitostima i potrebama teksta. Vidjet će se da morfološke i sintaktičke osobine imenske formule i samog prezimena odražavaju izvanjezičnu stvarnost, ali i da ta obilježja nisu isključivo onomastička već i općejezična obilježja.This paper tries to show the connection between the way surnames are formed in Croatian and French and the extra-linguistic context in which they are created. The surname will be discussed through the prism of the three roles that a surname assumes,i.e. social, discursive and linguistic. Therefore, we will deal with the name formula in its beginnings, taking examples from historical sources to illustrate how a particular discursive context in which a person needs to be identified, e.g. the role of a person in a legal document or an orphanage book, influences the method of giving a name. We will also provide a historical framework of the reasons for extending the name formula to adjectives that are transformed into surnames during the development of the formula and the role of linguistic elements in the identification system. It will also be shown that the language, French or Croatian, chooses the creative model following its inherent linguistic properties and in accordance with the discursive features and needs of the text. It will be seen that the morphological and syntactic features of the name formula and the surname itself reflect the extralinguistic reality. These features are not exclusively onomastic but also general linguistic features