Dobar, loš, zao – kazalište ili kritičar.

Temeljna je ideja ovoga rada putem dokumentarističkih zapisa rekonstruirati kako je jedna smrt, u ovome slučaju kazališnog kritičara Anatolija Kudrjavceva, ujedno označila kraj ozbiljnijih estetskih prijepora u povijesti hrvatskoga kazališta. Analizirat će se dinamični odnosi Kudrjavceva s HNK-om Split (»za mene ne postoji klasični ili moderni teatar, nego dobar ili loš«), te njegova prijateljstva s Ivom Brešanom i Nedjeljkom Fabriom, kao i samo pravo na javnu prosudbu, koje nerijetko izaziva polemike. Ujedno će se dinamika tih prošlih odnosa usporediti sa suvremenošću, koja sve više otvara prostor oglašavanju i monološkim medijskim prozivanjima