Female characters in the stories by Dinko Šimunović and Milan Begović

U diplomskom radu predstavljena je poetika moderne i prikaz ženskih likova u pripovjednim djelima Dinka Šimunovića i Milana Begovića. Tada su u hrvatskoj književnosti žene bile obilježene stereotipima, a promjene su se počele događati tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Razlozi iz kojih su se javljali stereotipi proizašli su iz patrijarhalnog društva koje je ženama uskraćivalo da se na bilo koji način ističu. U tom razdoblju u hrvatskoj se književnosti pojavilo nekoliko tipova žena: fatalna žena, kućni anđeo, produhovljena žena te žena koja je na putu prema samosvijesti. U analiziranom korpusu od tridesetak pripovjedaka obaju autora nailazi se na sve tipove, uglavnom vrlo lijepih i privlačnih, žena. Stavovi autora iz kojih opisuju sudbine žena su donekle različiti jer je Šimunović usmjeren prvenstveno na prikaz patrijarhalnih muško-ženskih odnosa sa stajališta nadređenosti i podređenosti, a u Begovićevim djelima jedan od glavnih motiva je tjelesna žudnja, pojedinačna žudnja muškarca za ženom i obratno kroz koje je nastojao prikazati svu složenost bioloških i erotskih nagona u čovjeku. Unatoč tim razlikama realistično-naturalistički pisane pripovijesti, plastično oblikovani likovi i to posebno ženski, korištenje impresionističkih postupaka prilikom opisivanja likova i krajolika te njihovo međusobno nadopunjavanje te emotivni i dramatični naboj otkrivaju često samo prividni razlaz poetike ove dvojice autora.This thesis presents the poetics of modernity and the presentation of female characters in the works of Dinko Šimunović and Milan Begović. At that time, women were marked by stereotypes in Croatian literature, and changes began to occur only at the end of the 19th and the beginning of the 20th century. The reasons for the stereotypes stemmed from a patriarchal society that denied women the opportunity to stand out in any way. In that period, in Croatian literature there were several types of women: the fatal woman, the house angel, the spiritual woman and a woman on her way to self-awareness. In the analyzed corpus of about thirty stories by both authors, all types of women are found, but mostly the very beautiful and attractive ones. The views of the authors describing the fate of women are somewhat different because Šimunović is focused primarily on the depiction of patriarchal male-female relations from the point of view of superiority and subordination while in Begovićs works one of the main motives is physical desire, i.e. the individual male desire for a woman and vice versa that show all the complexity of biological and erotic instincts in a man. Despite these differences, realistically-naturalistically written stories, plastically shaped characters, especially female ones, the use of impressionistic procedures in characters descriptions and landscapes as well as their complementarity, and the emotional and dramatic charge often reveal only the apparent divergence of these two authors