Influence of natural whitening agents on the colour and surface roughness of tooth enamel

Cilj: Ovo kliničko istraživanje procjenjivalo je učinak izbjeljivanja različitih komercijalno dostupnih prirodnih sredstava za izbjeljivanje te učinak na površinsku hrapavost tvrdih zubnih tkiva. Materijali i metode: Trideset uzoraka podijeljeno je u pet skupina, prema sredstvima koja su se koristila za izbjeljivanje: aktivni ugljen, soda bikarbona, kokosovo ulje, kurkuma, kombinacija sode bikarbone i limunovog soka. Uzorci su četkani navedenim sredstvima dva puta dnevno, po 30 sekundi, električnom četkicom kroz dva tjedna. Boja zuba, indeks izbjeljivanja i ΔE procijenjeni su spektrofotometrom na početku istraživanja te nakon sedam i 14 dana. Površinska hrapavost uzoraka procijenjena je Surface Roughnes Tester K210 na početku istraživanja te nakon 14 dana. Podatci su analizirani jednosmjernom ANOVA i Tukeyjevim post-hoc testom. P-vrijednost je postavljena na 0,05. Rezultati: ANOVA testom potvrđena je statistički značajna razlika među različitim sredstvima za izbjeljivanje za vrijednost ΔE* između vremena T2 i T0 (14 dana korištenja u odnosu na početne vrijednosti), isto kao i između vremena T2 i T1 (14 dana korištenja u odnosu na 7 dana od početka korištenja različitih sredstava). Uočena je negativna, statistički značajna korelacija površinske hrapavosti nakon tretmana te mjera boje a* (R = -0,276, P = 0,010) i b* (R = -0,249, P = 0,020) te indeksa izbjeljivanja (R = -0,238, P = 0,027). Zaključak: Iako su sva ispitivana sredstva, osim kurkume, rezultirala izbjeljivanjem boje, aktivni ugljen je pokazao veću učinkovitost izbjeljivanja od ostalih sredstava dok je soda bikarbona pokazala veću promjenu površinske hrapavosti tvrdih zubnih tkiva u odnosu na ostala sredstva.Objective: This clinical study evaluated the whitening effect of various commercially available natural whitening agents and the effect on the surface roughness of hard dental tissues. Materials and methods: Thirty samples were divided into five groups, according to the means used for bleaching: active chorocoal, sodium bicarbonate, coconut oil, turmeric, a combination of sodium bicarbonate and lemon juice. Samples were brushed by these means twice a day, for 30 seconds, with an electric toothbrush for two weeks. Tooth colour, whitening index and ΔE were assessed with a spectrophotometer at the beginning of the study and after seven and 14 days. The surface roughness of the samples was assessed by the Surface Roughnes Tester K210 at the beginning of the study and after 14 days. Data were analyzed by one-way ANOVA and Tukey’s post-hoc test. The P-value was set to 0.05. Results: ANOVA test confirmed a statistically significant difference between different whitening agents for the value of ΔE * between time T2 and T0 (14 days of use compared to baseline), as well as between time T2 and T1 (14 days of use compared to 7 days from the beginning of the use of different agents). A negative, statistically significant correlation of surface roughness was observed after treatment and colour measures a* (R = - 0.276, P = 0.010) and b* (R = - 0.249, P = 0.020) and the bleaching index R = - 0.238, P = 0.027). Conclusion: Although all tested agents, except turmeric, resulting in colour whitening, active charcoal showed higher whitening efficiency than other agents. Sodium bicarbnate showed a more significant change in surface roughness of hard dental tissues compared to other agents