ORAL LITERATURE GENRES AND RELIGIOUS-FOLK CULTURE OF ŠIROKI BRIJEG

Doktorski rad Žanrovi usmene književnosti i crkveno - pučka tradicijska kultura u u širokobriješkom kraju sadrži zapise o nematerijalnoj kulturnoj baštini koja je prikupljana terenskim radom, kao i već postojećim usmenoknjiževnim zapisima na području Širokog Brijega. Rad je tematski podijeljen na deset poglavlja u kojima su zasebno obrađene različite vrste usmene književnosti i tradicijski običaji. Rad započinje uvodom u kojem se obrazlaže tema i struktura rada te način prikupljanja i uporaba već postojeće građe, metodološki postupci, ciljevi istraživanja i hipoteze rada. Drugo poglavlje donosi kratke podatke o porijeklu imena i smještaju grada čija se povijest može pratiti od četvrtog stoljeća i Porfirogenetovog djela De administrando imperio ili O upravljanju carstvom. Uz navedeno, pruža osvrt na povijest Širokog Brijega, s posebnim naglaskom na višestoljetnu tursku vladavinu, kao i na procvat grada koji se neizostavno veže uz dolazak franjevaca u Čerigaj i njihovo kasnije naseljavanje u Široki Brijeg. Treće poglavlje donosi pregled nazivlja korištenog za usmenu književnost. Kroz povijest se, kao tri najučestalija pojma, izdvajaju se folklor, narodna književnost i usmena književnost. Nadalje, govori se i o razvoju interesa i jačanju svijesti o važnosti zapisivanja svih usmenoknjiževnih oblika. Usmenoknjiževni oblici stvorili su podlogu onome što danas nazivamo pisana književnost. Posebna je pozornost posvećena predajama, usmenoknjiževnim oblicima čija je glavna značajka vjerovanje u istinitost njihova sadržaja. Kao usmenoknjiževni oblik, predaja živi stoljećima prenošenjem s koljena na koljeno, mijenjajući ponekada svoj oblik i izričaj. Teorijska podloga temelji se na pregledu književnih, povijesnih i etnoloških studija o žanrovima predaje s ciljem stvaranja opće slike o žanrovima predaja i njihovim osnovnim obilježjima. Sadržaj predaje se uglavnom veže uz lokalne događaje i stvarna mjesta, a protagonisti nerijetko imaju imena i prezimena. Danas se predaje uglavnom dijele prema motivima, temi ili funkcionalnosti, što je u prošlosti znalo prouzrokovati razilaženja teoretičara prilikom njihove klasifikacije, ali i same terminologije. Nakon klasifikacijskih i terminoloških odrednica predaja, predaje su podijeljene prema Dragićevoj klasifikaciji, i to na: povijesne, etiološke, eshatološke, mitološke, demonološke predaje te pričanja iz života. Nerijetka su i prepletanja između različitih žanrova predaja. Četvrto poglavlje sadrži kratki pregled usmeno - govorničkih oblika kojima se posvećivalo nedovoljno pozornosti unutar usmene književnosti. Djelomičan razlog tome je i klasifikacija samih govorničkih oblika koje se u prošlosti svrstavalo u druge književne oblike, ne imajući na umu njihove specifičnosti i samostalnost. Govornički oblici za potrebe rada su klasificirani na basme, zdravice, brojalice, brzalice te blagoslove i kletve. Neki od govorničkih oblika sastavni su dio prikupljenih tradicijskih običaja. Slijedi poglavlje o mikrostrukturnim oblicima, izrekama i poslovicama. O dubokoj ukorijenjenosti poslovica u sami početak književnosti svjedoče i Ptahotepove Pouke mudrosti (oko 2400. g. prije Krista), koje su najvećim dijelom sačinjene od poslovica. Poslovice bilježe i svete knjige mnogih naroda, poput Vede, Talmuda i Biblije. U uvodnom dijelu se govori o pokušajima utvrđivanja i definiranja poslovica, nakon kojeg slijedi popis sakupljača poslovica, kao i književnika koji su poslovice uklapali u svoja djela. Poslovice su kategorizirane po inicijalnim fonemima jer se takva klasifikacija se smatra najstarijom i najpraktičnijom. Prikupljene poslovice stilizirane su narodnom etimologijom te su zbog svoga širokog motivskog opsega sastavnim dijelom svakodnevnog života. Šesto poglavlje, donosi zapise gangi, tradicionalnog višeglasnog napjeva zapadne Hercegovine. Zapisima prethodi objašnjenje naziva i porijekla gange, oko kojih se vode mnogobrojne polemike. Promatrajući gangu kroz prizmu hrvatske tradicijske kulture, vidljiva je njezina sveprisutnost i duboka povezanost sa svim godišnjim, ali i životnim običajima. Iz širokog spektra gangi, zapisane su samo one koje su prošle sustav eliminacije, s obzirom da su u narodnom sjećanju ostajle samo one koje se smatraju najpogodnijima za izvođenje po višestrukim kriterijima. Za potrebe rada, gange su podjeljene po najčešćim temama koje obrađuju, i to na gange o djevojaštvu, ljubavi i ljubavnim vezama, tuzi, vjeri, domoljublju, zatim na šaljive gange i gange o gangi. Slijedi poglavlje o tradicijskim običajima koji su duboko ukorijenjeni u tradicijsku kulturu Hrvata te su kao takvi bitna odrednica identiteta ljudi. Opća klasifikacija običaja uključuje životne ili obiteljske, godišnje i kalendarske te radne ili gospodarske običaje, vrste običaja, gotovo u pravilu, međusobno se prožimaju te su neodvojivi od katoličke vjere. Godišnji događaji u kulturnoj tradiciji širokobriješkog kraja povezani su uz najvažnije katoličke blagdane poput Božića, Uskrsa, blagdana svetog Ivana Krstitelja, svetog Ilije, Spasova, Velike Gospe, svetoga Tome, a uključuju ritualne obrede i običaje koji u sebi nerijetko nose apotropejske i panspermijske elemente. Apotropejski i panspermijski elementi prožeti su pretkršćanskim mitskim svojstvima koje hrvatski narod baštini stoljećima, ali su kroz vrijeme kristijanizirani. Obje vrste obreda se najčešće izvode za vrijeme kršćanskih blagdana, s time da apotropeski obredi imaju sa svrhom tjeranja demonskih sila i sprečavanja zla, a panspermijski obredi donose plodonosnu budućnost. Uz katoličke blagdane vežu se i razna proricanja o godini koja dolazi, a poseban su vid ljubavne divinacije koje su prorokovale, najčešće djevojkama, o njihovom budućem suprugu i udaji. Osmo poglavlje govori o klasifikacijski najzastupljenijem i najznačajnijem životnom običaju, vjenčanju, kojem prethodi čitav niz faza koje su se morale ispoštovati. Svadbi je prethodio običaj odlaska na pučko slavlje, poznat pod nazivom dernek, koji daje idealnu podlogu za iskazivanje simpatija među mladićem i djevojkom, zvanim zamiračina. Nakon što bi mladić i djevojka jedno drugom iskazali simpatije, obavezan je bio odlazak na sijelo koje se smatralo idealnom podlogom za pobliže upoznavanje mladića i djevojke koje je moglo rezultirati brakom. Ukoliko bi mladić i djevojka iskazali ljubav i želju za zajedničkim životom, uslijedili bi ugovor i prošnja te prstenovanje kao preduvjet navještaja u crkvi nakon čega bi moglo uslijediti vjenčanje. Posebna se pozornost posvećuje svatovskim ulogama koje su zahtjevale poseban angažman i pravovremeno uključivanje u običajni proces unutar svadbenog slavlja. U rad su uključeni i neredoviti običaji sklapanja braka, kao položaj svadbenih običaja u suvremenom kontekstu. Rad završava zaključkom, popisom literature, mrežnih izvora i kazivača.The doctoral thesis Oral literature genres and religious - folk culture of Široki Brijeg holds records on the intangible cultural heritage collected through fieldwork, as well as pre-existed oral-literary records in the area of Široki Brijeg. The thesis is thematically divided into ten chapters in which different types of oral literature and traditional customs are separately treated. The work begins with an introduction that explains the topic and structure of the paper followed by the methodological procedures, research objectives and work hypotheses. The second chapter provides brief information on the origin of the name and location of the city whose history can be traced back to the fourth century and Porphyrogenitus' work De administrando imperio or On the management of the empire. In addition, it provides an overview of history of Široki Brijeg, with a special emphasis on the centuries-old Turkish rule, as well as the prosperity of the city, which is inevitably associated with the arrival of the Franciscans in a small village called Čerigaj and their future settlement in Široki Brijeg. The third chapter provides an overview of the terminology used for oral literature. Folklore, folk literature and oral literature stand out as the three most common terms throughout history. The rising awareness of the importance of recording oral literature becomes imperative. Oral literary forms created the basis for what is now referred to as written literature. Special attention is paid to oral traditions whose main feature is the belief in the truth of their content. As an oral literary form, oral traditions live on for centuries by transmission from generation to generation, changing their form and expression at times. The theoretical basis is based on a review of literary, historical and ethnological studies on the genres of tradition to create a general picture of the genres of tradition and their basic characteristics. The content of the stores is mostly related to local events and real places. The protagonists often have names and surnames. Today, oral traditions are mostly divided according to their motives, themes, or their functions, which led to many disagreements between theorists in their classification and terminology in the past period. After the classification and terminological determinants of the oral traditions, they are 379 divided according to Dragić's classification into historical, etiological, eschatological, mythological, demonological traditions and stories from life. Interweaving between different genres of stories isn’t exceptional. The fourth chapter comprises a brief overview of oral-rhetorical forms that have received insufficient attention within oral literature. A partial reason for this is the classification of the oral-rhetorical forms that were classified into other literary forms, without having in mind their specificity and independence. In this text forms are classified into are classified into exorcisms, toasts, chants, tongue-twisters, blessings and curses. Some of the oratorical forms are an integral part of the collected traditional customs. The following chapter deals with the microstructures: sayings and proverbs. Ptahhotep's lessons of wisdom, commonly called The Maxims of Ptahhotep (around 2400 BC), mostly composed of proverbs, is considered to be one of the first books in history. Proverbs also record the sacred books of many nations, such as the Vedas, the Talmud, and the Bible. The opening part discusses efforts to establish and define a proverb, followed by a list of proverbial collectors as well as writers who have incorporated proverbs into their works. Sayings are alphabetically categorized since such a classification is considered the oldest and most practical. The collected proverbs are stylized with folk etymology and due to the wide range of motifs are considered to be an integral part of everyday life. The sixth chapter brings records of the ganga, a traditional polyphonic melody of western Herzegovina. The records are preceded by the clarification of the name and origin of the ganga. Observing the ganga through the prism of Croatian traditional culture brings us to a conclusion that its ubiquity and deep connection with all annual and life customs is noticeable. From a wide range of gangas, only those that have passed the elimination system are recorded, since only those that are considered the most suitable for performance according to multiple criteria remain in the people's memory. For the purposes of the work, they are divided according to the most common topics they deal with, especially about t girlhood, love and love affairs, sadness, faith, patriotism, then funny poems and gangas about themselves. The following chapter brings a detailed overview of traditional customs that are deeply rooted in the traditional culture of Croats. The customs in Herzegovina are an essential element of people's identity. The general classification of customs includes life or family customs, annual and calendar, and work or economic customs. The types of customs are regularly intertwined and inseparable from the Catholic faith. Annual events in the cultural tradition of 380 the region of Široki Brijeg are associated with the biggest Catholic holidays such as Christmas, Easter, the feast of St. John the Baptist, St. Elijah, the Savior, the Assumption, St. Thomas, include rites and rituals that carry apotropaic and panspermic elements. Apotropaic and panspermic elements are imbued with pre-Christian mythical properties on which the Croatians inherited through history, but also Christianized over time. The objects of the rites are also performed during the Christian feasts. Their usage is to drive away demonic forces and spreading evil, as well as bringing a fruitful future. The Catholic holidays are associated with various prophecies about the coming year. A special kind is love divination that predicted, mostly to the women, about their future husband and marriage. The eighth chapter presents and interprets wedding customs as the most common and most significant life custom. The wedding ceremony is preceded by a series of stages that had to be obeyed. The wedding was preceded by the custom of going to a folk celebration, called dernek, which provided an ideal basis for expressing sympathy between a young man and a young woman, called zamiračina. After a young man and a young woman expressed their sympathy for each other, it was obligatory to go to sijelo. which was considered an ideal basis for getting to know the young man and the young woman more closely, which could have resulted in marriage. If a young man and a young woman expressed their love and desire to live together, a contract and a request would follow, as well as a ringing as a precondition for a proclamation in the church, which could be followed by a wedding. Special attention is paid to wedding roles that required special engagement and timely involvement in the usual process within the wedding celebration. Irregular marriage customs are also included in the paper, as a position of wedding customs in a contemporary context. The paper ends with a conclusion, a list of references, online sources as well as a list of the narrators