Motivacijske tehnike u promicanju tjelesne aktivnosti

Moderno doba i suvremeni način života dovode do sve veće tjele sne neaktivnosti među ljudima. Taj se problem ne javlja samo kod odr a sle populacije već i u djece. Tjelesna neaktivnost u 21. Stoljeću predstavlja problem koj dovodi do velikog broja negati vnih posljedica na ljudsko zdravlje . Te posljedice ne utječu samo na zdravlje, nego i na kvalitetu života. Fizioterapeuti kao promotori, preve natori i rehabilitatori u područ ju tjelesne aktivnosti imaju veliku ulogu u njezinom unaprjeđenju. Kao jedan od gl avnih razloga tjelesne neaktivnosti navodi se nedostatak motivacije. Kako bi se osobu potaknulo na bavljenje tjelesnom aktivnošću, odnosno kako bi ju se motiviralo važno ju je aktivno saslušati te uzeti u obzir njezine želje i interese. U pozadini motivac ije nalaze nekoliko teorija kojima se objašnjava uloga motivacije u promjeni ljudskog ponašanja, ali i navika. To su: teorija samoefikasnosti, teorija planiranog ponašanja, transteorijski model promjene, teorija samoodređenja, teorija energetskog minimaliz iranja troškova te teorija afektivne refleksije tjelesne neaktivnosti i vježbanja . Fizioterapeuti u svome radu mogu koristiti motivacijske strategije koje utječu na pacijentovu motivaciju, a samim time i na provođenje tjelesne aktivnosti. Neke od strategij a koje fizioterapeuti mogu primjeniti u svome radu su: strategije vezane uz teoriju samoodređenja, kognitivno bihevioralna terapija, socijalno kognitivna teorija te motivacijski intervju. Zajednička karakteristika svih navedenih teorija jest autonomija. Os obu se ne može prisiliti na tjeles nu aktivnost. Ona samostalno mora odlučiti o stupnju aktivnosti kojom će se baviti što opet ovisi o motivima, ali i intrinzičnoj i ekstrinzičnoj motivaciji. Vrlo je bitno naglasiti da tjelesna aktivnost dovodi do niza pozi tivnih utjecaja na organizam . Isto tako, izbor tjelesneaktivnosti je vrlo velik, stoga svaka osoba može odabrati neki oblik koji odgovara njezinim interesima. Važno je istaknuti kako se tjelesna aktivnost može provoditi u svim dobnim skupinama te kako ne p ostoji apsolutna kontraindikacija za njezino provođenje. Redovitom tjelesnom aktivnošću ne dodaju se samo godine životu, več život godinama