Principi prakse zasnovane na dokazima u fizioterapiji juvenilnog idiopatskog artritisa

Juvenilni idiopatski artritis ili juvenilni reumatoidni artritis, najčešća je kronična bolest djece, koja se javlja prije navršene 16. godine života. Rijetko se pojavljuje prije šestog mjeseca života, a najčešće se javlja u predškolskoj dobi, između prve i treće godine života. Pojava učestalosti je otprilike kod 12 djece od 1000 djece diljem svijeta. Etiologija ove bolesti je nepoznata, a bolest karakterizira upala jednog ili više zglobova u trajanju od najmanje 6 tjedana. Bolest obilježavaju faze egzacerbacije (pogoršanja) i remisije, tj. stagnacije simptoma. Tipični znakovi upale koji se javljaju su bol, oteklina i ograničena pokretljivost. Prognoza bolesti ovisi o obliku artritisa te pripadajućim simptomima i komplikacijama. Ova kronična bolest može uzrokovati kratkotrajnu ili dugotrajnu invalidnost, može imati negativan utjecaj na kvalitetu života oboljele djece i mladih na način da ih ograničava u sudjelovanju u aktivnostima svakodnevnog života, što se onda negativno odražava na njihovo socijalno i psihičko stanje. Juvenilni idiopatski artritis nije bolest koja je jedinstvena, već je to skupina bolesti koje imaju pojedine zajedničke značajke, ali se međusobno razlikuju prema imunopatogenezi i kliničkim manifestacijama, a prema ILAR-ovoj (engl. International League of Associations for Rheumatology) klasifikaciji, bolest se dijeli na 8 podtipova. Dijagnoza se postavlja nakon anamneze, fizikalnog pregleda te laboratorijske i radiološke obrade. Tijek same bolesti je nepredvidiv, varira i može trajati godinama, stoga je liječenje nužno, posebice dok su simptomi prisutni. S napretkom u istraživanju patogeneze ove bolesti, dolazi i do napretka u liječenju, gdje cilj nije samo suzbijanje bolesti, već i zaustavljanje te liječenje upale. Taj cilj pridonosi sprječavanju nastanka ireverzibilnih promjena na zglobovima, ali i nastanku trajne invalidnosti. Boljoj prognozi bolesti pridonose i biološki lijekovi. Praksa zasnovana na dokazima koja se primjenjuje u fizioterapiji, označava fizioterapiju koja se temelji na visokokvalitetnim istraživanjima, a njezina primjena traje dugi niz godina. Zlatni standard navedene prakse, je kontrolirano kliničko ispitivanje koje se provodi randomizirano. Praksa zasnovana na dokazima ima i određene nedostatke, ali unatoč tome, ona predstavlja najbolji način određivanja terapije za pacijenta