Hitna stanja u psihijatriji

Mentalnim zdravljem, psihičkim poremećajima, liječenjem i rehabilitacijom osoba sa mentalnim poteškoćama se bavi grana medicine zvana psihijatrija. Hitna stanja u medicini su ona stanja u kojima je potrebno odmah pristupiti liječenju pa se tako u psihijatriji takvim stanjima smatraju ona stanja u kojima je došlo do promjene u misaonom i emocionalnom sadržaju odnosno do promjene u interakcijama s okolinom. Mentalni poremećaji imaju osobine da su nepredvidivi, obilježeni ispadajima u ponašanju koji predstavljaju opasnost za pojedinca i/ili okolinu. Hitna stanja u psihijatriji potrebno je pravovremeno prepoznati, pravovremeno intervenirati i spriječiti eskalaciju odnosno pojavu težih oblika mentalnih poremećaja. Hitna stanja u psihijatriji se dijele u kategorije hitnosti pa tako govorimo o akutnom ili prijetećem nasilnom ponašanju, prijetnji samoubojstvom te toksičnosti lijekova. U te kategorije tako spadaju akutna psihoza, agresivnost, suicidalnost, apstinencijski sindromi, nuspojave i poremećaji radi primjene lijekova. Liječenje i skrb o bolesnicima koji boluju od mentalnih poremećaja posebice od hitnih stanja zahtjeva dobro poznavanje psihijatrijske simptomatologije, dijagnostike i liječenje te dobro poznavanje i drugih grana medicine kako bi se moglo prepoznati drugo zdravstveno stanje koje može utjecati na psihičko zdravlje a vezano je isključivo za fizičko zdravlje pojedinca. Intenzivna psihijatrijska skrb se pruža na zatvorenim psihijatrijskim odjelima te uključuje 24-satnu opservaciju, fizičko sputavanje i odvajanje bolesnika od okoline, liječenje psihofarmacima i psihoterapiju Medicinska sestra je profesionalac koji provodi s bolesnicima najviše vremena i najčešće ima razvijen poseban odnos s njima. Ukoliko medicinska sestra stvori profesionalan empatijski odnos s bolesnikom, utječe pozitivno na osjećaj sigurnosti kod bolesnika. Bolesnik se medicinskoj sestri povjerava i raste njegovo povjerenje u cijeli zdravstveni sustav. Medicinska sestra ima sposobnost razumijevanja, aktivnog slušanja bolesnika i drugih zdravstvenih djelatnika te uočavanja i rješavanja problema zdravstvene njege