Igra je najvažnija razvojna okupacija djece. Kroz igru dijete komunicira svoja svakodnevna iskustva, obrađuje ih te u sigurnom kontekstu iskušava moguća rešenja. Radni terapeuti koriste igru kao terapijski medij kako bi facilitirali sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. U ovom se radu prati struktura i kvaliteta igre djevojčice s poteškoćama hranjenja, kroz prikaz njezinih izazova od rođenja, prvih vidljivih poteškoća, radnoterapijske intervencije, uključujući i proces odvikavanja od nazogastrične sonde do daljnjeg praćenja napretka i njezina trenutnog stanja. Uz adekvatnu podršku i angažiranost od strane roditelja, provedbu Piknik terapije igrom i preporuka o važnosti participacije od strane radnog terapeuta, djevojčica se uspj...