Važnost poticanja neuroplastičnosti u fizioterapijskom tretmanu neurološkog bolesnika

Neuroplastičnost je po nekim istraživanjima osnovno svojstvo neurona odnosno živčanog sustava da se modificira na način gdje dolazi do promjene u jakosti sinaptičkih veza i njihovom broju. Do promjene dolazi iz razloga što osoba uči, odnosno stječe iskustvo ili uslijed trauma i bolesti. Spoznaje i stajališta o neuroplastičnosti su se mijenjala tijekom godina. Mislilo se kako je neuroplastičnost prisutna samo kod djece i to do treće godine života. Smatralo se kako je živčani sustav nepromjenjiv. Fizioterapijski postupci kod osoba sa lezijama živčanog sustava su se bazirali na osposobljenju svih ostalih funkcija i sposobnosti. Nisu se bazirali na leziju i gubitak specifične funkcije određenog dijela tijela koje je lezija uzrokovala. Tek su se sedamdesetih godina 19. stoljeća počela razvijati, stvarati i prihvaćati stajališta o neurofiziologiji i svojstvu neuroplastičnosti, te kako se mozak razvija i mijenja kroz čitav život. Središnji živčani sustav bi se trebao gledati kao hijerarhijska i paralelna organizacija koja je povezana sa perifernim živčanim sustavom i mišićno-koštanim sustavom. Ovdje ključnu ulogu ima dobro postavljena, planirana i provedena neurofizioterapija, te holistički timski pristup. U neurofizioterapiji susrećemo osobe koje imaju različite vrste oboljenja i oštećenja kao što su: multipla skleroza, Parkinsonova bolest, tumori središnjeg živčanog sustava, moždani udar i neuromišićne bolesti. S obzirom na prirodu bolesti nastaju i različiti specifični poremećaji kao što su: hipertonus, hipotonus, asocirane reakcije i motorički deficiti. Uz njih javljaju se i senzorički deficiti u obliku oštećenog sluha i vida. Od fizioterapeuta se očekuje da provede pravilno orijentiranu fizioterapijsku procjenu i intervenciju s obzirom na pacijentove mogućnosti, sposobnosti i trenutno stanje bolesti. Neuroplastičnost potičemo dajući pacijentu stimulanse, informacije i potporu kroz različite koncepte, pristupe, vježbe i učenje. Također je bitna i okolina u kojoj se terapija provodi. Na taj način se potiče stvaranje i aktivacija sinaptičkih veza između neurona. Uz dobru fizioterapiju mogu se provesti i komplementarne metode. U današnje moderno doba bitnu ulogu ima i rehabilitacijska robotika povezana sa spoznajama o neuroplastičnosti jer pruža dodatni izvor stimulansa i potpore