Robotske tehnologije u fizioterapiji djece s neurorazvojnim teškoćama

Neurorazvojne teškoće predstavljaju stanja zbog kojih dolazi do disfunkcije neurološkog sustava slijedom čega se javlja atipičan razvoj. Sve navedeno uzrokuje pojavu različitih poteškoća među kojima je moguće istaknuti poteškoće u komunikaciji, u motoričkim i kognitivnim funkcijama kao i ponašanju. U neurorazvojne poteškoće ubrajamo epilepsiju, Downov sindrom, cerebralnu paralizu, poremećaje iz spektra autizma, poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) i druge. Odstupanje je stoga moguće primijetiti već unutar prvih mjeseci života, a najčešće je riječ o uviđanju poremećaja u tonusu mišića, oskudni istovrsni pokreti ili nevoljni pretjerani pokreti. Kako bi se moglo primijetiti rano odstupanje u razvoju vrlo je bitno pratiti razvoj djeteta. Rano otkrivanje teškoća u razvoju djeteta omogućuje bolju i uspješniju (re)habilitaciju i oporavak funkcije, a to je moguće zbog plastičnosti mozga. Cilj rada je prikazati primjenu robotske tehnologije u fizioterapiji djece s neurorazvojnim teškoćama. Upravo iz tog razloga rad se usmjerava prema dostignućima medicinskih robota na navedenom polju medicine. Razvojem novih tehnologija, a naročito zadnjih nekoliko godina, terapiju je moguće provoditi na zabavan način za najmlađe korisnike. Robotika u (re)habilitaciji doživljava nagli rast u posljednjih dvadeset godina. Robotska neurorehabilitacija postaje novi alat za (re)habilitaciju djece s neurološkim bolestima koje dovode do teškoća u motoričkom funkcioniranju. Taj način (re)habilitacije možda izgleda pasivno, ali robot pacijentu daje vrijeme da sam odradi vježbu, a tek ako ne odradi, robot mu pomaže pri izvođenju pokreta. Nove tehnologije poput virtualne stvarnosti, robotike i konzola u terapiji omogućuju brži oporavak funkcija i napredak baš zbog toga što djeca imaju mnogo veću motivaciju da vrše terapiju koja izgleda kao igranje igrica. Ujedno su na ovaj način djeca opuštenija za vrijeme terapije koja im izgleda zabavno. Isto tako ne stvaraju averziju prema terapiji što uvelike pomaže u radu s djecom. Moguće je očekivati kako će područje robotike u neurorehabilitaciji dalje napredovati u budućnosti s obzirom da mjesta za napredovanje ima. Potrebno je kontinuirano provoditi veći broj kliničkih istraživanja, na što većem uzorku djece s neurološkim teškoćama, jer je to jedini način na koji se dobiva vjernija slika uspješnosti primjene robotske rehabilitacije kod djece