Zdravstvena njega bolesnika oboljelog od bipolarnog afektivnog poremećaja

Bipolarni afektivni poremećaj karakteriziran je izmjenama depresivnih i maničnih perioda. Često ostaje nedijagnosticiran pod krinkom depresije dok ne osvane faza manije, a do tog razoblja može proći i više godina. Pretpostavka je da na nastanak ove bolesti utječe genetika, narušena emotivna stanja i konzumacija opijata. Sestrinska skrb za ovakvog bolesnika usmjerena je ublažavanju simptoma bolesti, te prilagodbi na njegov okoliš. Uz primjenu holističkog pristupa, sestre poželjno s vremenom bolesniku pružaju osobu od povjerenja i pomažu pozitivno djelovati na cjelokupno liječenje. Epizoda manije karakterizirana je povišenim raspoloženjem. Prisutan je višak energije koji ubrzo negativno utječe na pacijentovo svakodnevno funkcioniranje. Govor postaje ubrzan, prisutne su sulude ideje, iznimno visoko samopouzdanje te „bijeg ideja“. Osoba ulazi u poslovne pothvate za koje nema sposobnosti, troši velike količine novca, unatoč maloj količini odspavanih sati, osoba se osjeća energično. Najučinkovitiji lijek za ovakvo stanje je stabilizator raspoloženja – litij. Ukoliko je on kontraindiciran primjenjuje se valproična kiselina. Antipsihotici se koriste za liječenje manije, hipomanije i miješane faze. Depresivna epizoda obilježena je tipičnim simptomima depresije, pa se najčešće tretira antidepresivima. Osoba je klonula, negativna i nema volje za životom. Postoji visok rizik za suicid, pogotovo nakon primjene terapije koja je omogućila vraćanje energije koju do tada nisu imali. Također, prisutne su deluzije vezane za takozvane četiri velike životne brige; socijalni, financijski i moralni status, te zdravlje. Suicidalne ideje rijeđe se javljaju u maničnoj epizodi u odnosu na miješanu. Epizode s godinama postaju dugotrajnije. Miješane epizode podrazumijevaju istovremenu pojavu depresivnih i maničnih simptoma. Uz višak energije i nemir, osoba osjeća beznađe. Ciklotimija obuhvaća izmjenu blagih simptoma manije i blagih simptoma depresije, također često ostaje neprepoznata. Hipomanija je blago povišeno raspoloženje uz prisutstvo grandioznih ideja, logoreje, smanjene potrebe za snom. Nakon pojave psihotičnih simptoma, može se postaviti dijagnoza manije. Dijagnoze se postavljaju po službenoj klasifikaciji MKB-10. Da bi se ispravno postavila, bolesnik je morao imati najmanje dvije epizode manije/hipomanije, depresije i manije ili epizode depresije i hipomanije. Vodeću ulogu u liječenju nosi kvalitetna psihoterapija. Psihijatar će složiti detaljan plan s realnim ciljem ishoda liječenja. Pomoć pruža cijeli zdravstveni tim, a posebnu pozornost posvetiti će se radu s obitelji ukoliko je to moguće. Moguće je individualno ili grupno. Ukoliko se primjeti socijalna disfunkcija, podliježe se treninzima socijalnih vještina, gdje se bolesnika može naučiti kako se uklopiti u društvenu zajednicu