Situacije umiranja te zadaci fizioterapeuta u fizičkoj i emocionalnoj potpori bolesniku u palijativnoj skrbi

Živimo u vremenu nesmotrene dehumanizacije uslijed materijalistički orijentiranog društva. Dominantnost kulta ljepote, zdravlja u svrhu održavanja mladosti čini kulturu koja teško prihvaća prolaznost i umiranje kao prirodni proces života. Ljudi koji se suočavaju s teškim, neizlječivim bolestima i sa smrti, ostaju marginalizirani i najčešće svoju patnju i svoj kraj dočekuju skriveni od društva, u bolnicama, staračkim domovima i hospicijima. Medicinsko-tehnološki razvoj omogućio je veću stopu preživljavanja ljudi oboljelih od teških bolesti i produžio životni vijek čovjeka. Starije stanovništvo i pacijenti s dijagnozama neizlječivih bolesti, dovode do sve većeg postotka populacije koji ima potrebu za palijativnom skrbi. Palijativna skrb je sveobuhvatna skrb za pacijenta s dijagnozom po život opasnom bolesti i za njegovu obitelj. Cilj je sukladno s pacijentovim zahtjevima i potrebama održati kvalitetu njegovog života. Polje djelovanja palijativne skrbi je uz olakšanje tegobnih simptoma i psihosocijalna potpora kroz komunikaciju s pacijentom i njegovom obitelji. Holistički pristup palijativne skrbi zahtjeva rad multidisciplinarnih/interdisciplinarnih timova koji će obuhvatiti sve dimenzije čovjeka kojemu je ta skrb potrebna. Važnu ulogu u tom timu ima fizioterapeut. Njegova uloga u palijativnoj skrbi pacijenta je održavanje i poboljšanje tjelesnih sposobnosti i funkcija koje su proporcionalne njegovoj kvaliteti života. Fizioterapeut treba biti spreman saslušati pacijenta o njegovim potrebama i uključiti ga u planiranje terapije kako bi zajednički postavili realne ciljeve i time doprinijeli stvaranju pozitivne slike bolesnika o samom sebi. Fizioterapeutska intervencija smanjuje posljedice popratnih simptoma bolesti i potrebna je njena prilagodba u skladu s pogoršanjem stanja pacijenta. Fizioterapeut nudi pozitivnu psihološku podršku pacijentu time što svojim intervencijama poboljšava kvalitetu života pacijenta i uz to provodi uz njega znatnu količinu vremena. Zbog toga bi fizioterapeuti koji rade u palijativnoj skrbi trebali sustavnom edukacijom razvijati svoje komunikacijske vještine. Fizioterapeut treba bit spreman prilagoditi se trenutačnim emocionalnim i drugim okolnostima, uključiti intuiciju, kreativnost i nadasve biti suosjećajan. Teško je ukalupiti potrebe i rješenja problema jer svaki pacijent ponaosob, tako i njegova obitelj proživljava, doživljava i suočavati se s osjećajima bespomoćnosti, tuge i straha. Bijela knjiga o standardima i normama za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi proizašla je iz potrebe za zajedničkim jezikom u hospicijskoj i palijativnoj skrbi i time omogućila neometani razvoj međunarodnih standarda i normi. Ovaj dokument obuhvaća definicije i terminologiju palijativne i hospicijske skrbi, ii zajedničke vrijednosti i filozofiju, razine skrbi, skupine pacijenata, usluge i okruženja. Današnja situacija u Republici Hrvatskoj vezana za palijativnu skrb nije zadovoljavajuća. Dužnost o tome javno govoriti i tražiti što učinkovitije širenje mreže palijativne skrbi, ne može ostati na pojedincu. Treba se senzibilizirati društvo, politička zajednica, državna i stručna tijela kako bi se učinio znatan pomak u razvoju palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj