Epictetus' ethics

U ovoj disertaciji sprovodimo iscrpnu analizu ključnih segmenata Epiktetove etike. Glavni cilj nam je da utvrdimo u čemu se sastoji Epiktetov doprinos stoičkoj etici, a posredno i stoičkoj filozofiji, imajući u vidu da su etička razmatranja, još od perioda ranog stoicizma, blisko povezana sa pitanjima koja proučava logika i fizika. Pored toga, cilj nam je da utvrdimo u kojoj meri Epiktet sledi tradicionalnu stoičku argumentaciju i podelu etike, a samim tim, i u čemu se sastoji njegova inovativnost. Takođe, cilj nam je da ustanovimo koji su filozofi, osim ranih stoika i Musonija Rufa, formativno uticali ne samo na razvoj Epiktetove misli, već i na Epiktetov pedagoški i učiteljski rad. Tokom pisanja smo se služili uobičajenom metodologijom humanističkih nauka, sa posebnim fokusom na jezičko-pojmovnoj analizi, komparativnoj metodi i, na kraju, istorijsko-filozofskoj egzegezi. Razumevajući filozofiju i kao praktičnu aktivnost ili svojevrsno „umeće življenja“, odnosno kao poziv koji se ne iscrpljuje samo u tumačenju filozofskih tekstova, Epiktet u središte svojih etičkih razmatranja stavlja čovekov moralni karakter (προαίρεσις). Ukazaćemo da nije sporno da Epiktet u velikoj meri sledi filozofsku tradiciju iz koje je ponikao, što je i saglasno sa njegovom učiteljskom ulogom. Pokazaće se da je ono što Epikteta posebno izdvaja u odnosu na njegove stoičke prethodnike, insistiranje na dobrom προαίρεσις-u i slobodi koja vodi do moralne odgovornosti. Zaključićemo, pored toga, i da je podela etike koju predlaže Epiktet, drugačija u odnosu na podele ranih stoika, ali da je istovremeno reč o podeli koja, u velikoj meri, uključuje i sve najvažnije segmente tradicionalne stoičke etike.In this dissertation we will provide a detailed analysis of the key segments of Epictetus' ethics. Our main goal is to determine how Epictetus contributed to Stoic ethics and, indirectly, to Stoic philosophy, having in mind that ethical thought in Stoicism has been closely tied to logic and physics since the period of early Stoa. In addition, we will attempt to determine to what extent Epictetus follows traditional Stoic argumentation and the division of ethical topics, and in which aspects he is an innovative thinker. Furthermore, we aim to find out which philosophers, besides the early Stoics and Musonius Rufus, influenced not only the development of Epictetus' philosophical thought but also his pedagogical work and teaching. In our research we apply the standard methodological tools of the humanities, with a focus on the philosophical method of conceptual analysis, comparative analysis, and a historical-critical exegesis. Epictetus considers philosophy not only a theoretical activity but at the same time a practical one, and he places moral character or προαίρεσις in the center of his ethical contemplation. We will show that Epictetus follows the philosophical tradition from which he originated, which is in accordance with his role as a teacher. It will be clear that what sets him apart from his predecessors is his insisting on good προαίρεσις and freedom that leads to moral responsibility. Besides that, we will conclude that although the division of ethical topics which Epictetus proposes is different than the ones proposed by the early Stoics, it is, at the same time, a division that encompasses to a great extent all of the most important segments of traditional Stoic ethics