Miroslav Krleža’s Statements on Ante Starčević

o političaru, filozofu i književniku Anti Starčeviću (1823. – 1896.). Upućenost u sadržaj Starčevićevih djela i u obilježja njegova političkoga djelovanja Krleža je iskazivao u esejima, dnevničkim zapisima, programatskim tekstovima, referatima, leksikografskim marginalijama i razgovorima. Krleža se najčešće očitovao o Starčevićevu djelu Pisma Magjarolacah. U „Tumaču manje poznatih riječi, fraza i pojmova” Balada Petrice Kerempuha otisnutih 1936. godine naglasio je da Starčević u tom djelu ironizira Strossmayerovo osnivanje Akademije, u dnevničkim zapisima od 9. srpnja 1942. godine ukazao je na posebnost Starčevićeva stilskoga izričaja u tom djelu, dok je oko 1960. godine u leksikografskim marginalijama Starčevića zbog toga djela odredio kao stilističkoga kombinatora koji se bavi i beletristikom. U eseju objavljenom 1947. godine naslova Prije trideset godina, Krleža se pozvao na Starčevićevo djelo Na čemu smo, zapisavši da sadrži dalekosežne tvrdnje o ruskim nihilistima. Naposljetku, u referatu koji je 1966. godine održao o obilježjima ilirskoga pokreta, podsjetio je na rečenicu s početka Starčevićeva djela Nekolike uspomene: „Reći da si Hervat, znamenova da si Magjaron.” Kada je promišljao o Starčeviću, posebice o njegovim političkim stavovima i o dalekosežnosti tih stavova, Krleža je najupečatljivije prosudbe zapisao u Predgovoru Podravskim motivima Krste Hegedušića otisnutom 1933. godine i u Baladama Petrice Kerempuha objavljenima 1936. godine. U Predgovoru Podravskim motivima Krste Hegedušića bilježi da je Starčević „najlucidnija naša glava” i da je „jedini temperamenat” koji se uzdigao „do proročke snage jezičnog izraza”. U Baladama Petrice Kerempuha napominje da Starčević „nigdar neje s klimavcima klimal” i da je bio „jedini lampaš v kermežljivoj noči”. No, Krleža je upečatljive tvrdnje o Starčeviću donio i tijekom siječnja 1934. godine u nacrtu tema i sadržajā za brojeve časopisa Danas, pri čemu je ustvrdio da je Starčević „savjest svoga vremena”. Osim toga, u programatskom tekstu naslova Teze za jednu diskusiju iz godine 1935 objavljenom 1953. godine jedno poglavlje naslovio je „Starčevićeve parole”, dok u eseju Malograđanska historijska shema iz 1957. godine tvrdi da je Starčević bio simbol „negacije Habsburga”. Nedvojbeno je da je Krleža bio izvrsno upućen u Starčevićev spisateljski opus i u njegovo političko djelovanje. Pritom se može zaključiti da je Starčevića razumijevao i prikazivao kao utjecajnoga književnika i govornika, kao političkoga vizionara i kao savjest svojega vremena.The opus of the polyhistor Miroslav Krleža (1893–1981) abounds in statements about the politician, philosopher and writer Ante Starčević (1823–1896). Krleža expressed his knowledge of the contents of Starčević’s works and the characteristics of his political activity in essays, diary entries, programmatic texts, speeches, lexicographical marginalia and conversations. Krleža most often addressed Starčević’s work Pisma Magjarolacah (The Letters of Hungarotirolians). In the “Tumač manje poznatih riječi, fraza i pojmova” (“Dictionary of Lesser-known Words, Phrases and Terms”) of the Balade Petrice Kerempuha (Ballads of Petrica Kerempuh) published in 1936, he emphasized that Starčević ironizes Strossmayer’s foundation of the Academy in that work, while in diary entries from 9th July 1942, he points out the peculiarity of Starčević’s stylistic expression in that work, and around 1960, in lexicographical marginalia, he defines Starčević as a style combiner who also deals with fiction. In the essay published in 1947, titled “Prije trideset godina” (“Thirty Years Ago”), Krleža refers to Starčević’s work Na čemu smo (Where We Stand), recording that it contains far-reaching claims on Russian nihilists. Finally, in the speech on the characteristics of the Illyrian Movement he gave in 1966, Krleža recalled the sentence from the beginning of Starčević’s work Nekolike uspomene (Some Reminiscences): „Reći da si Hervat, znamenova da si Magjaron” (“To say you are a Croat, meant you were a Unionist”). When he contemplated Starčević, especially his political views and their far-reaching nature, Krleža recorded his most impressive assessments in the “Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića” (“Preface to the Podravina Motifs by Krsto Hegedušić”) published in 1933 and the Balade Petrice Kerempuha ( Ballads of Petrica Kerempuh) published in 1936. In the “Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića” (“Preface to the Podravina Motifs by Krsto Hegedušić”), he notes that Starčević is “the most lucid of our minds” and that he is “the only temperament” that rose “to the prophetic power of linguistic expression”. In the Balade Petrice Kerempuha (Ballads of Petrica Kerempuh), he states that Starčević “never conformed with the conformists” and that he was the „only light in a foggy night”. However, Krleža also made striking claims on Starčević during January 1934 in the draft of topics and contents for the issues of the Danas magazine, claiming that Starčević was “the conscience of his time”. Furthermore, in the programmatic text titled “Teze za jednu diskusiju iz godine 1935” (Theses for a Discussion from 1935”) published in 1953, one chapter was titled “Starčevićeve parole” (“Starčević’s Slogans”), while in the essay “Malograđanska historijska shema” (“The Historical Scheme of Petty Bourgeoisie”) from 1957, he claims that Starčević was the symbol of the „negation of Habsburg”. Therefore, there is no doubt that Krleža was well acquainted with Starčević’s literary and political opus. It can also be concluded that he understood and portrayed Starčević as an influential literary and speaker, as a political visionary and as the conscience of his time