Preservation of the authority and impartiality of the judiciary as a permissible restriction of the right to freedom of expression - Croatian and Convention perspective

Sloboda izražavanja, kao jedan od temelja demokratskog društva, spada u kvalificirano konvencijsko pravo koje je uvijek, kada su za to ispunjene pretpostavke, podložno ograničenjima. Jedno od dopuštenih ograničenja, odnosno legitimnih ciljeva taksativno navedenih u čl. 10. Konvencije, za ograničenje slobode izražavanja jest i očuvanje autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Također, Ustav Republike Hrvatske jamči slobodu izražavanja u čl. 38., dok čl. 16. propisuje dopuštena ograničenja sloboda iz Ustava, iako ne navodi posebno očuvanje autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Unatoč nevelikom broju predmeta u kojima se ispitivala dopuštenost ograničenja slobode izražavanja radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudačke vlasti, iste autorice smatraju ih značajnima te će se iz tog razloga prikazati slučajevi iz domaće prakse, i to na svim razinama sudovanja, kao i najznačajnije presude Europskog suda koje se bave upravo navedenim legitimnim ciljem kao dopuštenim ograničenjem slobode izražavanja. Autorice su spomenute slučajeve prikazale prvenstveno kroz dvije skupine predmeta: one u kojima su osobe koje su smatrale da im je povrijeđena sloboda izražavanja bili novinari, kao i one u kojima se radilo o odvjetnicima koji su provodili slobodu izražavanja u sudnici ili izvan nje.Freedom of expression, as one of the foundations of a democratic society, is a qualified Convention right that can always, when the preconditions are met, be subjected to restrictions. One of the permissible restrictions, i.e. legitimate aim stated in Art. 10 of the Convention, is maintaining the authority and impartiality of the judiciary. Also, the Constitution of the Republic of Croatia guarantees freedom of expression in Art. 38, while Art. 16 prescribes the permissible restrictions on freedoms from the Constitution, although it does not mention specifically maintaining the authority and impartiality of the judiciary. Despite the small number of cases examining restrictions on freedom of expression in order to maintain the authority and impartiality of the judiciary, authors consider those cases significant and will therefore present both the domestic practice at all levels of the judiciary and the practice of the European Court. The authors presented the mentioned cases primarily through two groups of cases: those where the persons who considered that their freedom of expression had been violated were journalists, as well as those where they were lawyers, who exercised their freedom of expression inside or outside the courtroom