U radu se ne prikazuje zasebna teorija oprosta iz neke strogo sekularne znanstvene discipline nasuprot onoj teološkoj (pod pretpostavkom da je to uopće moguće). Naprotiv, rad analizira prepreke i poteškoće u razumijevanju oprosta, a s njime i pomirenja, proizišle iz osnovnih obilježja suvremene kulture i stavova pojedinih građana. Terapeutska je kultura, uz naglašavanje individualizma, marginalizirala teološko shvaćanje oprosta, a s njom povezana tendencija natjecanja u viktimizaciji, čvrstim konstruktima žrtve i počinitelja, onemogućila je poslijeratnu obnovu društva. Uz to, terminološke nejasnoće oko pojma oprost javljaju se kao oblik samoispunjavajućeg proroštva, proroštva one vrste koja potvrđuje vlast pogreške. Nakon predstavljanja nek...