Peliška kuća na Župi, prilog poznavanju leksika kunovskoga govora na poluotoku Pelješcu

Pelješku jezičnu situaciju karakterizira isprepletenost dvaju narječja, štokavskoga i čakavskoga. Zapadni dio poluotoka pripada čakavskom, a njegov istočni dio štokavskom narječju. Kuna se smjestila u središnjem dijelu poluotoka pa se u govoru toga mjesta osjeća jako prožimanje štokavskih i čakavskih elemenata. U ovom se radu posebna pozornost posvećuje leksiku. Brojni su primjeri koji povezuju čakavske i zapadnoštokavske govore (npr. čèšan, kȕrit). Leksik kunovskoga govora obiluje romanskim posuđenicama (npr. beštímat, bićèrīn, režéntat), dok je udio germanizama (npr. fȕsbal) i leksema orijentalnoga porijekla manji (npr. belȃj). U kunovskom su govoru zabilježeni i leksemi naslijeđeni iz praslavenskoga leksičkog inventara (dȉver, gȁće). Posebna je pozornost posvećena leksiku vezanom za opis stare peliške (kunovske) kuće: bȁnjē (kupatila), dèspenzē (ostave), kȁmarē (spavaće sobe), tìnela (dnevne sobe) i zȍgnja (kuhinje)