Udžbenici nacionalnoga identiteta: podučavanje škotstva nakon ujedinjenja parlamenata

Even though the interrelation of the emergence of modern mass school systems and processes of nation-building in the modern era has evoked academic interest, such research endeavours are generally exemplified by case studies of established nationstates. Conversely, this article demonstrates the pertinence of widening the research scope beyond the synthesis of the nation and the state, by focusing on the particular case of Scotland as a nation without a state and the role schools played in creating Scottish national identity in the wake of the Union of Parliaments in 1707. Thereby focus is put on textbooks as a materialisation of curricula and an extended arm of school governance. The article concludes with insights that can be derived from this case study for the case of Scottish nationalism as well as its significance for the study of nationalism, education and their interrelation in general.Čak unatoč tome što je međusobna povezanost pojave modernih sustava masovnoga školovanja i procesa izgradnje nacije u moderno doba izazvala akademski interes, takva istraživačka nastojanja uglavnom su predstavljena studijama slučaja uspostavljenih nacionalnih država. S druge strane, u ovome radu ustraje se na širenju istraživačkoga spektra izvan granica sinteze nacije i države, fokusirajući se na poseban slučaj Škotske kao nacije bez države i ulogu koju su škole odigrale u kreiranju škotskoga nacionalnog identiteta nakon ujedinjenja parlamenata 1707. godine. Stoga, fokus je na udžbenicima kao materijalizaciji kurikula i produženoj ruci školske vlasti. U zaključku rada donose se uvidi dobiveni u ovoj studiji slučaja o škotskom nacionalizmu kao i važnosti proučavanja nacionalizma, obrazovanja i njihove općenite međusobne povezanosti