PJESNIŠTVO U NAJPOZNATIJIM CRKVENIM PJESMARICAMA ZA DJECU I MLADE NA PODRUČJU ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE

U radu se analiziraju stihovi namijenjeni crkvenom pjevanju i recitiranju u hrvatskim crkvenim pjesmaricama koje su bile namijenjene katehezi gimnazijalaca ili upotrebi još mlađega osnovnoškolskog učeničkog uzrasta. Prve crkvene pjesmarice u novijoj hrvatskoj književnosti s posebnom namjenom prema mladima nastaju još u drugoj polovici 19. st. (autori: Josip Torbar – Ivan Stohl, Ante Truhelka, Šime Balenović – Franjo Šic, Ljudevit Tomšić, Đuro Šimončić i dr.), a potom sve intenzivnije i početkom 20. st. (autori: Vilko Novak, Franjo Medricky, Josip Celinšćak i dr.). Raščlamba pjesničkog opusa pokazuje da se u prijašnjim izdanjima pjesmarica nije još toliko pazilo o posebnoj razini inteligibilnosti i mogućnostima percepcije koju zahtijeva mladenačka dob, te u tim pjesmama još nalazimo podosta motiva ozbiljnog pokajničkog karaktera, pretjerane romantičarske stilske prenaglašenosti emocija, pa i dosta strogosti u preispitivanju etičkih normi. Najveći zaokret prema svijetu dječje književnosti napravio je učitelj Ante Truhelka, koji je svoje tekstove crkvenih pjesama šezdesetih godina 19. st. prilagodio razini dječjeg svijeta i interesa, te je u tekstove unio obilježja igrivosti i lako pamtljivog rimovanja. Međutim, najveću popularnost doživjeli su priručnici isusovca Josipa Celinščaka, čiji je molitvenik Kruh nebeski, prvi put objavljen u Zagrebu 1909., a doživio je čak 36 izdanja