Smjernice za liječenje pareze ličnoga živca (Bellove pareze)

Bellovom parezom facijalisa nazivamo iznenadnu jednostranu parezu ili paralizu živca nepoznatog uzroka. Bellova pareza facijalisa najčešći je uzrok jednostranog poremećaja rada facijalnog živca (70% svih dijagnosticiranih pareza facijalisa). Stupanj pareze najčešće određujemo uz pomoć House Brackmann ljestvice (I-VI). Kriteriji za Bellovu parezu su nagli nastanak (< 72h) i odsutnost drugog evidentnog uzroka pareze. Može se propisati oralna kortikosteroidna terapija unutar 72 sata od nastanka pareze ili paralize, osim u bolesnika mlađih od 16 godina, u kojih terapija nije potrebna. Oralni antivirusni lijekovi nisu potrebni, osim u evidentno prisutnom herpes zosteru. Potrebno je zaštititi oko na zahvaćenoj strani od sušenja i keratokonjunktivitisa, ukoliko je pareza stupnja House Brackmann IV i više. Nije potrebno raditi laboratorijske testove ili radiološku dijagnostiku (CT ili MR), osim u slučaju da ne dolazi do oporavka živca ili u slučaju dodatnog pogoršanja. Nije potrebno provoditi elektromioneurografiju (EMNG) ako je riječ o parezi živca. Potrebno je uputiti bolesnika specijalistu ukoliko: se pojavljuju novi ili pogoršavaju već prisutni neurološki simptomi, javi oštećenje oka na zahvaćenoj strani, ili nema poboljšanja unutar 3 mjeseca od nastanka pareze. Ako se radi o paralizi živca, potrebno je najkasnije nakon 3 tjedna napraviti EMNG. Kod bolesnika s parezom stupnja V ili VI, House-Brackmann gradacije, potrebno je planirati reanimaciju lica ukoliko nema znakova oporavka za barem jedan stupanj unutar šest mjeseci od nastanka pareze. U većini slučajeva bez terapije dolazi do djelomičnog oporavka nakon 2-3 tjedna, dok do potpunog oporavka dolazi nakon 3-4 mjeseca. Nakon 6 mjeseci do potpunog oporavka dolazi kod 94% bolesnika s djelomičnom parezom, te kod 70% bolesnika s potpunom paralizom facijalisa