Ethnobotanical use of wild growing plants: food, feed and folk medicine in Šestanovac municipality area

Čovjek nikada nije napustio korištenje samoniklog bilja u različite svrhe; kao hranu (za ljude i životinje), odjeću, obuću, lijekove, oruđe i oružje tj. za sve što mu je potrebno. Stoga, u cilju očuvanja tradicionalne nematerijalne baštine kao i biljne raznolikosti u ovom su Etnobotaničkom istraživanju, provedenom tijekom 2018. godine, prikupljena tradicionalna narodna znanja o primjeni jestivog i ljekovitog bilja na području općine Šestanovac (Dalmatinska Zagora). Ukupno je zabilježena upotreba 94 svojte, njihovi lokalni nazivi, te načini Korištenja bilja. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da se najveći broj vrsta samoniklih biljaka najčešće koristi kao: sirove salate ili kuhano povrće (29), sirovo divlje voće (13), svakodnevni i/ili medicinski čajevi (33), začinske biljke (5), a 25 ih ima specifičnu medicinsku uporabu. Najveći broj vrsta pripada porodicama Lamiaceae (12), Rosaceae (11) i Asteraceae (10). Prema načinu upotrebe inventarizirane biljke su podijeljene na 4 skupine: hrana za ljude, ljekovito bilje, hrana za životinje i prirodni insekticidi. Vrste s najvećom frekvencijom Spominjanja su šparoga (Asparagus acutifolius L.), koromač (Foeniculum vulgare Mill.) i kopriva (Urtica dioica L.), koji se kuhaju zasebno ili kao mješavina lisnatog samoniklog povrća „mišancija“, lovor (Laurus nobilis L.) i ružmarin (Rosmarinus officinalis L.) koji se koriste kao začin i medicinski čaj, kadulja (Salvia officinalis L.) i divlja ruža ili šipurina (Rosa canina L.) koje se uobičajeno koriste kao svakodnevni čaj. Najneobičnija upotreba na istraživanom području je za čuvarkuću (Sempervivum tectorum L.) koja uz široko poznatu upotrebu protiv uhobolje, pomaže kod upalih procesa nakon uboda komarca te bilu slavulju ili bjelušinu (Inula verbascifolia (Willd.) Hausskn.) koja se u nedostatku slame koristi kao stelja (podloga) životinjama u staji. Vrste sakupljene na području istraživanja su herbarizirane, digitalizirane te dostupne on-line u ZAGR Herbariju.Man has never abandoned the use of wild growing plants for various purposes; as food (for humans and animals), clothing, footwear, medicines, tools and weapons i.e. for everything he needs. Therefore, in order to preserve the traditional nonmaterial heritage as well as plant diversity, this ethnobotanical research, conducted in 2018, collected traditional folk knowledge on the application of edible and medicinal plants in the municipality of Šestanovac (Dalmatinska Zagora). A total of 94 taxa, their local names, and ways of using plants were recorded. The results of this research show that the largest number of species of wild growing plants are most often used as: raw salads or cooked vegetables (29), raw wild fruits (13), daily and / or medicinal teas (33), herbs (5), and 25 of them have a specific medical use. The largest number of species belongs to the families Lamiaceae (12), Rosaceae (11) and Asteraceae (10). According to the use, the inventoried plants are divided into 4 groups: food for humans, medicinal plants, animal feed and natural insecticides. The species with the highest frequency are asparagus (Asparagus acutifolius L.), fennel (Foeniculum vulgare Mill.) and nettle (Urtica dioica L.), cooked separately or with other green vegetables, laurel (Laurus nobilis L.) and rosemary (Rosmarinus officinalis L.) used as spice and medicinal tea, sage (Salvia officinalis L.) and rosehip (Rosa canina L.) commonly used as everyday tea. The most unusual use in the studied area is of the Sempervivum tectorum L., which in addition to the well-known use against earache, helps with inflammatory processes after mosquito bites and Inula verbascifolia (Willd.) Hausskn.), which is used as litter for animals in the barn. The collected plant taxa are herbarized, digialized and stored in the herbarium of the Agronomy Faculty, available online (http://herbarium.agr.hr/)