BAMBINI ILLEGITTIMI E ABBANDONATI NELLA POLA DEI SECOLI XVII-XIX

Nell\u27articolo che segue l\u27Autore analizza i casi dei figli illegittimi e abbandonati a Pola e nel suo territorio dall\u27 inizio del XVII all\u27inizio del XIX secolo. Si sofferma in particolare sulla terminologia usata dalle fonti per indicare detti bambini, i quali - come viene rilevato- in determinati periodi storici furono più numerosi che in altri.Buduéi da je svaka zupna crkva u kojoj se vrsilo krstenje morala imati knjigu u koju se upisivalo imena svih krstenih, u tim se knjigama nalaze i podaci o nezakonitoj djeci, tj. o onoj rodenoj izvan braka ili prije njegovog sklapanja. S obzirom da su ocevo prezime imala samo zakonita djeca, majcino je prezime bilo oznaka za onu nezakonitu. Postojali su i slucajevi izvanbracno rodenih kada je otac djeteta bio poznat, pa se uz djetetovo ime - iako suprotno crkvenim pravilima - navodilo i ocevo prezime. Povjesnicari-demografi obicno smatraju da su se razdoblja velikog postotka smrtnosti gotovo uvijek poklapala s velikim brojem nezakonite djece. U Istri je XVII. stoljeée bilo doba ratova, epidemija kuge, malarije i ostalih bolesti, a ti su cimbenici vrlo negativno djelovali na njezin razvitak. Puljstina je tada bila gospodarski izolirana od ostalih gradskih sredista na istocnoj i zapadnoj obali Jadrana. I sama gospodarska snaga Pule bila je slaba, a stanovnistvo je bilo pogodeno teskim polufeudalnim nametima. U grad je stalno dolazilo novo ziteljstvo koje se sukobljavalo sa starosjediteljima. Prema misljenju Miroslava Bertose, takvo psihicko-psiholosko stanje izazvalo je poseban osjeéaj prolaznosti i opée kataklizme, uz slabljenje moralnih stega do opée raspojasanosti. Zato se - kao nikada kasnije - u pulskim maticama iz XVII. stoljeéa - posebice tijekom njegove prve polovice - susreée vrlo velik broj izvanbracne djece. Analiza povijesnih vrela - maticnih knjiga grada Pule - pokazuje da je od 1613. do 1815. od ukupnog broja krstenih njih 221 ( 4,35 %) bilo nezakonito. U tu kategoriju valja ubrojiti i tzv. trovatelle, tj. djecu ostavljenu najcesée pred vratima crkve ili neke druge dobrotvorne ustanove, jer se prema njima tako postupalo najcesée upravo zato sto su se rodila izvan braka. Valja naposlijetku naglasiti Cinjenicu da cestoéa nezakonite djece u maticnim knjigama ne treba znaciti da je ta pojava bila vrlo rasirena, pogotovo ne vi se nego danas. NaCin na koji su se crkveni autoriteti odnosili prema takvim pojavama nesumnjivo pokazuje da su one bile iznimne infrakcije drustvenih normi. Buduéi da se u zupnim registrima redovito oznacavalo nezakonitu djecu, same se biljeske svakako mogu ozbiljno smatrati indikativnima za prosirenost te pojave. Ta tvrdnja vrijedi, dakako, za Pulu njezino podrucje u spomenutom razdoblju