IL CONTRIBUTO DEL CETO MERCANTILE ALLA COSTRUZIONE DEI FARI IN ADRIATICO

I fari marittimi hanno costituito fino agli ultimi decenni del secolo scorso un fattore essenziale di sicurezza per la navigazione. Alla costruzione ed alla gestione dei fari lungo le coste adriatiche prowide durante cinquant\u27anni a partire dal1816 la Deputazione di Borsa di Trieste con l\u27assistenza tecnica della Direzione delle Fabbriche del Litorale. Nel1867 alla Deputazione subentrò il governo Centrale Marittimo di Trieste. Particolare attenzione viene rivolta alla costruzione del faro di Salvare e ad alcune sue peculiari caratteristiche.Veé od antickog doba Jadransko je more bilo mjesto intenzivnog prometa izmedu sredozemnih oblasti i podrucja prekoalpske Europe. Po zavrsetku napoleonskih ratova, uspostavom austrijske suverenosti na jadranskom primorju zazivio je pomorski promet, zato je Becki dvor, saznavsi da su brodolomi na obalama Istre i Gradeza vrlo cesta pojava, pocetkom 1816. godine dao zadatak arhitektu Pietru Nobile iz Graditeljske uprave Primorja da utvrdi mjesta u lstri gdje bi se izgradilo nekoliko svjetionika radi sigurnije plovidbe noéu i da izradi projekte. lstovremeno je povjerio provedbu radova Izaslanstvu Trséanske Burze, koje se trebalo starati o financiranju sredstvima trgovaca, osiguravajuéih kuéa i brodovlasnika. Prihvaéanjem izgradnje savudrijskog svjetionika kao prioritetne, lzaslanstvo je pribavilo od trgovackih operatera 35 .000 forinta, koje je naknadno, tijekom nekoliko godina, vratilo iz sredstava "Fonda za svjetionike", osnovan i upravljan od strane istog Izaslanstva. Graditeljska uprava Primorja starala se o projektima (ali ne uvijek), tehnickom nadzoru i kolaudaciji radova. Sredstvima prikupljenim od "svjetionicke pristojbe", Izaslanstvo je sagradilo savudrijski svjetionik, a zatim i svjetionike u Trstu (1833.), Poreru (1846.), na Bijelom rtu (otok Brac - 1849.), Lastovu (1851.), na otociéu u blizini otoka Sv. lvana na Pucini (Rovinj - 1853.), na rtu Ostrom (Boka Kotorska - 1854. ), i t d. Zacuduje kako je savudrijski svjetionik sagraden u kratkom roku: od prezentacije projekta arhitekta Nobile (listopad 1816.) do osvjetljenja svjetionika (17. travnja 1818.) trebalo je svega 19 mjeseci. Savudrijski svjetionik bio je prvi u Sredozemlju osvijetljen plinom, medutim nakon nekoliko godina to je osvjetljenje zamijenjeno onim maslinovim uljem, jer je sumpor koji je istarski ugljen saddavao, u kratkom roku ostetio generator. Izgradnja i upravljanje jadranskim svjetionicima ostala su u nadleznosti Izaslanstva Trséanske Burze (Trgovacka komora od 1853.) do 1867. godine. Tijekom rata 1866., vojne su vlasti smatrale potrebnim neposredni nadzor nad radom svih svjetionika, pa stoga su pokrenule prijelaz upravljanja svjetionicima i osobljem u Sredisnju pomorsku oblast u Trstu, pa tako i prijelaz Fonda za svjetionike. Na taJ Je naCin, nakon pedeset godina, zavrsilo zanimljivo razdoblje aktivnosti Trgovacke komore u korist plovidbe J adranom