Članak istražuje shvaćanje ljudske naravi u Živana Bezića (1921–2007), znanstvenika i pisca, profesora pastoralne teologije i povremeno pedagogije, moralne teologije i ascetike, misiologije i župne administracije na splitskom bogoslovnom učilištu, autora više od tristo znanstvenih članaka, uglavnom iz područja etike, ascetike i pedagogije. Iako Bezić o naravi ne raspravlja sustavno, on tu temu dotiče u više svojih djela, a posebno u knjigama Kršćansko savršenstvo (1986) i Etika i život (1995). Priroda (fyzis, natura) podrazumijeva sveukupnost svijetu urođene i prirođene materijalne i biološke stvarnosti koja nije plod čovjekova djelovanja. Ukupnost svih bića čini naravni red. Naravno savršenstvo jest punina svih dobara koja pripadaju narav...