The Role of Stage Space in the Production-Reception Process on the Example of English Topographic Drama and Dubrovnik Comedy

U ovomu radu autorica istražuje ulogu izvedbenoga prostora stavljajući u komparativni odnos izvedbenu praksu engleskih i dubrovačkih komedija 17. stoljeća. Predstava se promatra kao složen produkcijsko-recepcijski proces u kojem odabir scenskoga prostora igra bitnu ulogu u oblikovanju predstave. U središtu su istraživanja javni prostori sa svojom konotativnom i denotativnom ulogom. Stavljajući u suodnos dubrovačke smješnice i englesku topografsku dramu analizira se percepcija sličnih ili gotovo istovjetnih prostora – poput gradskoga trga. Pojavljivanje trga u komedijama 17. st., označavao on realan ili imaginaran prostor izvedbe, značajno je iz razloga što scenski prostor s njime prestaje biti samo scenska kulisa već, kao na primjeru smješnica, postaje i mjesto izvedbene autohtonosti. Upravo stoga što u sebi nosi šire semantičko polje životne dramatike i specifične prepoznatljive dinamike takav scenski prostor gledatelja poziva na aktivno sudjelovanje i formiranje vlastita metajezika te istovremeno stvara kontrapunkt između scenskog i dramskog prostora koji kreira gledatelj. I engleski i dubrovački dramatičari 17. stoljeća prepoznaju važnost scenskoga prostora u ostvarivanju izvedbene uvjerljivosti svojih komedija, ali otvoreni prostor trga doživljavaju na različite načine. Uz standardnu konvenciju scenskoga prikaza komedije 17. stoljeća, i engleska i dubrovačka komedija u svojem će uprizorenju posegnuti za denotativima koji su bliski očekivanjima vlastite publike, ostvarujući na taj način određenu autohtonost izvedbe. Prizivajući društvenu dimenziju prostora autorica otkriva međuzavisnost recepcije utemeljene na mentalitetu pojedinoga naroda i odabira scenskoga prostora.In this paper, the author explores the role of stage space by putting in a comparative relationship the implementation practice of comedies in 7th century England and Dubrovnik. The play is seen as a complex productive and receptive process in which the selection of the stage space plays an essential role in shaping the play. In the centre of the research are public places with its connotative and denotative role. By putting in correlation the comedies in Dubrovnik i.e. smješnice and the English topographical plays, the perception of similar or almost identical spaces is analysed - such as the city’s main square. The appearance of the square in the 17th century comedies, whether it marks a realistic or imaginary space, is significant because then the stage space stops being just a stage backdrop, and evolves into a space of performance authenticity, just like in Dubrovnik’s smješnice. Because it carries a wider semantic field of life’s dramatics and a specific, recognizable dynamics, that kind of stage space invites the audience to actively participate and to form their own metalanguage. At the same time, it creates a counterpoint between the stage space and playing space that is designed by the viewer. in the 17th century, playwrights of both England and Dubrovnik recognized the importance of stage space in achieving the performance persuasion in their comedies, but they saw the open space of a square differently. With the standard convention of stage display in 17th century comedies, comedies both in England and Dubrovnik will reach for denotations that are close to expectations of their own audience, while achieving performance authenticity. By evoking the social dimension of the space, the author discovers the interdependence of the reception based on the mentality of a nation and the choice of stage space