Shvaćanje logike kao deskriptivne znanosti bez prihvaćanja implikacije o njezinoj relativnosti

Rad se bavi pitanjem normativnog i deskriptivnog statusa logike u odnosu na mišljenje ili zaključivanje. Podijeljen je u dva dijela. U prvom dijelu izlažu se tipovi normativnosti koji se često vežu uz logiku, a zatim se prikazuju glavne crte rasprave koju je pokrenuo Gilbert Harman argumentirajući protiv povezanosti logičkih principa i mišljenja, čemu slijedi prikaz branitelja normativnosti i evaluacija tog pothvata i rasprave općenito. U drugom dijelu preusmjeravam tok rasprave s pitanja o normativnosti ili deskriptivnosti logike u odnosu na naše mentalne aktivnosti, na pitanje o statusu same logike kao discipline. Trudim se pokazati da je logiku najbolje shvatiti kao deskriptivnu disciplinu i na temelju toga gradim argument za njen odnos prema mišljenju i zaključivanju. Pritom nastojim izbjeći pluralističke, a zatim i relativističke posljedice pretpostavljene deskriptivnosti logike po zaključivanje. Razlika spram uobičajenih psihologističkih i antipsihologističkih pozicija je u tome što logiku vežem uz jezičnu komunikaciju, što razrješava određene probleme obaju pozicija