CROATIAN DISTRIBUTIVE VERBS

U članku se sa sintaktičko-semantičkoga gledišta analizira posebna skupina hrvatskih glagola kojima je bitna značajka da im se pri upotrebi u rečenici glagolski sadržaj obavezno raspodjeljuje na više onih koji sudjeluju u njegovu ostvarivanju. Glagoli koji se ovdje razmatraju tek su malen dio golemog korpusa od oko 20-ak tisuća hrvatskih glagola raznih vrsta, računalno prikupljenih u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje za izradu Valencijskog rječnika hrvatskih glagola, kojemu sam bio voditeljem, i koji sam 2007. god. kao projekt (prihvaćen) prijavio Ministarstvu znanosti RH. Nakon kritičkog osvrta na opis distributivnih glagola u hrvatskoj gramatičkoj literaturi u članku slijedi njihovo razvrstavanje po semantičkim ulogama kako se one u tih glagola izriču imenskim riječima u funkciji subjekta i direktnoga objekta. Modelska podloga za to razvrstavanje bio mi je češki valencijski leksikon VALLEX 1.0 (Lopatkova i sur. 2003). Rečenične primjere za potrebe pokazivanja različitih tipova odnosa među distributivnim glagolima s obzirom na sudjelnike njihove radnje konstruirao sam po načelu ovjerenosti odnosno neovjerenosti rečenica u jeziku (hrvatskom) kojemu ti glagoli pripadaju.Distributive verbs in Croatian form a special group of verbs which distinguishes itself by a specific syntactic feature which is semantically conditioned by their verbal content being distributed to more participants. When more than one participant is denoted, it is not a noun in singular that is mostly used. For that reason the subjects and objects which appear with such distributive verbs can not be expressed by a noun in singular, but only by a substantive in plural, for example Rođaci su mu poumirali, but not Rođak mu je poumirao, Poženio je sinove i poudao kćeri, but not Poženio je sina i poudao kćer, Snopovi su poispadali, but not Snop je poispadao. Collective nouns are an exception to that. Since their singular form expresses the plurality, with distributive verbs they can be in singular as both subjects and objects. The examples are: Narod se porazbolijevao, Lišće je pootpadalo, Rasprodao je imetak, zemlju, djedovinu, obiteljsko srebro, but not Rasprodao je kuću, as it could be Rasprodao je kuće. From the aforementionet, it follows that the distributive verb can serve as a reliable test to identify and split collective nouns from uncollective ones. This test enables us to include in this group many nouns that have not been included in this group until now. The author critically reviews the description of distributive verbs in grammars and reference books. Special attention is given to the semantic demarcation of distributive verbs from some other verbal groups with which they may, in certain grammatical contexts, be either morphologically identical or may overlap with them