Demographic issues in strategic policy documents of the Republic of Croatia

Prema relevantnim istraživanjima, stanovništvo Republike Hrvatske već desetljećima obilježavaju izrazito nepovoljni demografski procesi, prirodna i ukupna depopulacija, smanjeni fertilitet, starenje stanovništva i emigracija, što utječe na široki spektar društvenih, ekonomskih, političkih, socijalnih i sigurnosnih problema. Ova analiza provodi se temeljem hipoteze kako odgovor na takve procese i promjene negativnih demografskih trendova zahtijevaju dugoročne i koherentne multiresorske politike u definiciji i provedbi. Slijedom toga definirano je istraživačko pitanje o koherentnosti strateškog političkog pristupa demografskoj problematici Republike Hrvatske od stjecanja neovisnosti 1991. godine. Provedena analiza strateških dokumenata, inauguralnih izjava predsjednika Republike Hrvatske, programa vlada Republike Hrvatske te strategija nacionalne sigurnosti ukazuje na nepovoljniju demografsku situaciju nego prije četvrt stoljeća, pri čemu su politički procesi koji trebaju osigurati odgovor na negativna kretanja i dalje u začecima. Pozitivan aspekt uočava se kroz rastući politički i sigurnosni fokus recentnih ključnih političkih aktera na demografska pitanja u odnosu na prethodna razdoblja, što je i pretpostavka osiguravanja dugoročnosti i koherentnosti u definiranju, usklađivanju i primjeni mjera usmjerenih na promjenu demografskih trendova.According to relevant research, for decades the population of the Republic of Croatia has been characterized by extremely unfavourable demographic processes, natural depopulation, reduced fertility, population aging and emigration, which affect a wide range of social, economic, political, social and security problems. This analysis is based on the hypothesis that response to such processes and changes in negative demographic trends require long-term and coherent multisectoral policies in definition and implementation. Consequently, a research question examines the coherence of the strategic political approach to the demographic problem of the Republic of Croatia since independence in 1991. The analysis of strategic documents, inaugural statements of the Croatian presidents, the government programs and the national security strategies indicates a more unfavourable demographic situation than a quarter of a century ago, whereby the political processes that need to ensure the response to negative developments are still in an early stage. A positive aspect can be seen through the growing political and security focus of recent key political actors on demographic issues, which is also a prerequisite for ensuring durable and coherence in defining, harmonizing and implementing measures aimed at changing demographic trends