Tumačenje uloge metakognicije i teorije uma u akademskim postignućima studenata u Turskoj: testiranje pomoću dva medijacijska modela

This study investigated the relationships among metacognition, theory of mind, and academic achievement using self-report measures. Cross-sectional data were collected from 198 Turkish undergraduate students majoring in early childhood education in a public university. Two mediation models were tested to investigate the roles of theory of mind and metacognition in academic achievement. The results demonstrated that (1) metacognition played a role in explaining the relation between theory of mind and academic achievement, and (2) theory of mind played a role in explaining the relation between metacognition and academic achievement. This study contributes to research in two important ways. Firstly, we have shown that metacognition and theory of mind significantly predicted academic achievement. Secondly, both metacognition and theory of mind can be regarded as partial mediators in explaining the relations among these constructs that are linked to academic achievement. Educational implications and suggestions for future research are discussedPretpostavljajući da osobine učitelja imaju utjecaj na rezultate učenja, istraživanjem su se ispitali stavovi te su izneseni statistički dokazi i rezultati istraživanja. U ovoj metaanalitičkoj studiji osobine učitelja određene su na temelju postojeće literature na osnovi koje su analizirani odnosi osobine učitelja i učeničkih postignuća. Analitički protokol pregleda literature pokriva u cijelosti 1,042 međuovisne vrijednosti pronađenih u 209 neovisnih istraživačkih članaka ili teza/ disertacija, koje uključuju 3 225 488 sudionika istraživanja. Rezultati primjene modela slučajnoga učinka pokazuju da osobine učitelja imaju nizak pozitivan utjecaj na učenička postignuća. Pozitivni utjecaji analizirani su u okviru učiteljskih vještina i kvalifikacija. U kontekstu sadržajnih elemenata učiteljskih vještina posljedice svih dimenzija unutar okvira pokazale su se značajnima. Preciznije, pokazalo se da na učenička postignuća ponajviše utječu učiteljske osobne kvalitete, dok je najmanji učinak ostavljao proces upravljanja učenjem. U svjetlu ovih zaključaka dane su određene sugestije i preporuke za buduća istraživanja