Sintaktičke i morfološke osobine atributnih odnosnih rečenica koje utječu na uspješnost njihove proizvodnje

Usvajanje odnosnih rečenica, koje su među najsloženijim rečeničnim strukturama, prekretnica je u dječjem jezičnom razvoju, što ih čini predmetom mnogih istraživanja. Posebno su se, unutar različitih teorijskih struja, proučavale atributne odnosne rečenice (pregled, primjerice, Arnon 2011). Sve one ističu više čimbenika koji utječu na sposobnost ovladavanja ovim strukturama. Vjerojatno je najvažniji proučavani čimbenik vrsta atributnih odnosnih rečenica, s obzirom na ulogu odnosne zamjenice u rečenici. Ova se razlika unutar generativističkih teorija objašnjava sintaktičkim pomakom, koji se može dogoditi iz subjektnog ili objektnog položaja. Brojna istraživanja tipološki različitih jezika pokazuju da je za usvajanje i obradu lakši pomak iz subjekta. Međujezična istraživanja ističu i označavanje roda odnosne zamjenice i imenica, koji se, posebice u morfološki bogatijim jezicima, pokazao vrlo značajnim čimbenikom (npr. Belleti i sur. 2012.; Stavrakaki i sur. 2015). Ovim se radom željelo istražiti - utječu li i na koji način sintaktički pomak i morfološka oznaka roda na proizvodnju atributnih odnosnih rečenica i u hrvatskom jeziku. Pretpostavljalo se da će rezultati ići u prilog lakšoj proizvodnji rečenica s pomakom iz subjekta, te rečenica s razlikom u rodu imenica. U istraživanju je sudjelovalo 301 dijete starosti 2;0-7;05 godina. Zadatak je bio prema modelu proizvesti 14 umetnutih atributnih odnosnih rečenica. Podaci su prikupljani u sklopu predstandardizacijskog ispitivanja za test jezičnog razumijevanja i proizvodnje Nova Reynell razvojna jezična ljestvica – NRDLS-HR (Kuvač Kraljević i sur. 2019; izdavač: Naklada Slap). Odnosne rečenice s pomakom iz subjekta, djeca su proizvodila značajno bolje od odnosnih rečenica s pomakom iz objekta. Rečenice u kojima se rod imenskih riječi razlikovao, djeca su proizvodila značajno bolje od onih koje su činile imenice jednakog roda. Rezultati omogućuju bolje razumijevanje sintaktičkih i morfoloških čimbenika, koji utječu na dječju sposobnost proizvodnje tih složenih struktura i daju smjernice za buduća istraživanja atributnih odnosnih rečenica u hrvatskom jeziku