Amendment to the Criminal Code in the Context of Harsher Criminal Policy Towards Violent Crimes

U radu se, polazeći od stajališta pravne teorije, sudske prakse i statističkih podataka, daje kritička analiza prijedloga pete novele Kaznenog zakona, s posebnim osvrtom na pooštrenje zakonske kaznene politike za kaznena djela s elementima nasilja. U uvodnom dijelu ističe se da bi nedoumice i nesuglasja u praksi prvenstveno trebalo rješavati ispravnim tumačenjem zakona, a zatim se u zasebnim poglavljima prikazuju najvažnija područja predložene novele. Stajalište autora jest da je predlagatelj Zakona posegnuo za pooštravanjem kazni za određena kaznena djela protiv života i tijela zbog iznimno blage kaznene politike sudova. Zakonodavna intervencija u kaznena djela protiv osobne slobode obuhvaća kaznena djela prijetnje i nametljivog ponašanja, kojima se dodaju nove kvalifikatorne okolnosti, a progon će se ubuduće poduzimati po službenoj dužnosti. Iako ni teorija ni praksa nisu dovodili u pitanje kazneno djelo teškog sramoćenja, zakonodavac se neopravdano, neočekivano i nenajavljeno odlučio za njegovo brisanje, dajući za to neprihvatljivo i netočno obrazloženje – naime, suprotno navodima predlagatelja, zaštita časti i ugleda od neistinitih činjeničnih tvrdnji moguća je učinkovito i potpuno samo uz građanskopravnu i kaznenopravnu zaštitu, a navedeno kazneno djelo sadržano je u zakonodavstvima država koje su bile uzor pri izradi Kaznenog zakona. Brisanjem kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka i njegovim uklapanjem u kazneno djelo silovanja neće se riješiti problem pogrešnih kvalifikacija uočen u praksi niti će doći do strožeg kažnjavanja jer je za temeljni oblik silovanja i dalje moguće izreći uvjetnu osudu. Kao novo obilježje kaznenog djela nasilja u obitelji uvodi se dugotrajna patnja, a nedoumice u praksi, glede procesuiranja djela kada je žrtva zadobila tjelesnu ozljedu, otklanjaju se usporednom novelom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, uslijed koje će svaka tjelesna ozljeda biti kvalificirana kao kazneno djelo. Novelom se propisuje novo kazneno djelo prisila prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili javnom službeniku, ali se tim djelom navedene osobe štite samo kada ih se sprječava u obavljanju njihove radnje. U praksi se kao problem može pojaviti nepostojanje zakonske definicije javnog interesa i javnog službenika. Uz isticanje i drugih predloženih zakonskih promjena (inkriminiranje samostalne mjere opreza određene sudskom odlukom, proširenje statusa službene osobe na radnike u odgoju i obrazovanju i socijalne radnike i drugo), autori u zaključku ističu da do postroženja sudske kaznene politike neće doći samo uslijed zakonskih promjena, već je potreban i snažan i ustrajan angažman državnog odvjetništva u predlaganju sankcija i podnošenju žalbi kod neadekvatno izrečenih kazni.This article, provides a critical analysis of the Proposal of the Fifth Amendment to the Criminal Code, which focuses on a stricter penal policy towards violent crimes, based on legal theory, case law and statistical analysis. The article emphasises that concerns and disagreements in practice should first and foremost be addressed through the correct interpretation of the law. The authors’ view is that the Proposal of the Amendment increases penalties for certain offences against life and limb due to the lenient criminal policy of the courts. Legislative intervention in criminal offences against personal liberty covers criminal offences of threat and stalking, to which new aggravated circumstances are added, and rules on prosecution ex officio. Although neither theory nor practice has called into question the crime of serious defamation, the legislature has unjustifiably, unexpectedly and non-transparently proposed to delete it, giving unacceptable and inaccurate reasoning for doing so. This would limit the protection of honour, reputation and privacy in the era of frequent ‘fake news’. Incorporating the criminal offence of non-consensual sexual intercourse into the offence of rape is another intervention that would not solve the problem of wrongfully lenient offence classifications in practice, nor is it likely to lead to harsher sentencing. Long-term suffering is introduced as a new element of the crime of domestic violence, and a parallel amendment to the Act on Protection against Domestic Violence will make any bodily injury a crime. The new law prescribes a new offence of coercion against a person who performs activities of public interest or a public servant, but the Proposed Amendment only protects those persons when they are prevented from performing their activity. In practice, the absence of a legal definition of public interest and public servant may be a problem. In addition to highlighting other changes in the Proposed Amendment, the authors conclude that the enforcement of judicial penal policy needs to come not only from legal changes but also from the strong and persistent involvement of the State Attorney’s Office in proposing sanctions and filing appeals for inappropriately imposed penalties