Anxiety Disorders in Elderly

Udio osoba starije životne dobi u stalnom je porastu u ukupnoj populaciji. Veći udio osoba starije životne dobi pridonosi promjeni morbiditeta karakterističnog za ovo razdoblje života. Anksioznost je jedan od najčešćih simptoma koji prati starije osobe, a posljedica je smanjenih tjelesnih i kognitivnih sposobnosti. Subsindromska anksioznost učestalija je među starijim osobama od depresije i kognitivnih poremećaja. U starijih osoba, stoga postoji „zabrinutost“, koja je posljedica smanjenih sposobnosti i koju ne treba uvijek dijagnosticirati kao poremećaj. Prava anksioznost ili anksiozni poremećaj bitno umanjuju funkcionalnost osobe i zahtijevaju liječenje. Anksioznost i anksiozni poremećaji, očekivano imaju neka posebna obilježja, koja nećemo naći u odrasloj psihijatrijskoj populaciji. Sukladno tome potrebno je prepoznavati ta posebna obilježja anksioznosti u starijoj životnoj dobi, kako bi se s većom sigurnosti postavila dijagnoza i osiguralo pravodobno liječenje. Postupak i liječenje gerijatrijske anksioznosti također ima svoja posebna obilježja i pravila. Opća je preporuka da primjena psihofarmaka u starijoj životnoj dobi nije doživotna, te da se povlačenje lijekova mora odvijati u vrlo sporom ritmu od nekoliko mjeseci, kako ne bi došlo do ponovne pojave anksioznih simptoma.The proportion of older people is continuously increasing in the total population. A higher proportion of the elderly contribute to the change in morbidity characteristics of this period of life. Anxiety is one of the most common symptoms accompanying the elderly and is a consequence of diminished physical and cognitive abilities. Subsyndromal anxiety is more common among the elderly than depression and cognitive impairment. In the elderly, therefore, there exists a “concern” that results from impaired abilities and should not always be diagnosed as a disorder. True anxiety and/or anxiety disorder significantly impairs a person’s functionality and requires treatment. Anxiety and anxiety disorders, as expected, have some special characteristics that we will not find in the adult psychiatric population. Accordingly, it is necessary to recognize these particular characteristics of anxiety in the elderly in order for them to be diagnosed with more attention and to ensure timely treatment. The procedure and treatment of geriatric anxiety also has its own special characteristics and rules. It is a general recommendation that the use of psychopharmacological agents in the elderly is not lifelong. Tapering from medication should last for several months in order to avoid the relapse of anxiety symptoms