Identitet visokoobrazovanih povratnika u Srbiji

The paper examines the data collected through interviews with 50 highly educated returnees from Serbia, carried out in 2017. The main objective was to understand the personal and group identities of Serbian citizens with an experience of migration. The authors applied two conceptual paradigms: first, a primordial one, presupposing that migrants fully preserve their national identity despite being exposed to different cultures, customs, and values at the destination. The second is a social constructionist one, which is further delineated into two main lines of thought: the one assumes that migrants maintain national identity as a ’hard core’, yet in a continuous process of remaking/recreation as a result of embracing transnational ties. The other which presupposes that migrants build hybrid identities in a permanent flux because they are not firmly grounded in any specific culture. The interpretation of results indicated that a vast majority of returnees have devised hybrid identities. This means that destination society and culture have significantly effected their identity but national roots have still been preserved. The latter is mirrored in their strong sense of belonging to the nation. This may be interpreted as a consequence of two main circumstances. It is hard to expect that national identity can remain unmodified when migrants enrol in educational institutions and bond with scholars all over the world. Besides, the very fact of having maintained national identity made them willing to return and contribute to homeland development, despite Serbia’s lagging behind the social and economic developments of countries they had been living in. The results also revealed that the interviewees did not perceive any major difference in national belonging between themselves and non-migrants in Serbia. On the contrary, they did perceive this difference when it came to the diaspora.U radu se predstavljaju rezultati istraživanja na temelju intervjua s pedeset visokoobrazovanih povratnika u Srbiji, provedenog 2017. Osnovni cilj bio je da se analiziraju i razumiju osobni i grupni identiteti građana Srbije s migracijskim iskustvom. Autorice su primijenile dvije konceptualne paradigme: prvu, primordijalnu – koja pretpostavlja da migranti u potpunosti čuvaju nacionalni identitet, bez obzira na to što su izloženi utjecaju različitih kultura, običaja i vrijednosti u mjestima odredišta; drugu – socijalnokonstruktivističku, koja je dalje podijeljena na dvije linije razmišljanja. Prva pretpostavlja da migranti zadržavaju nacionalni identitet kao »tvrdu jezgru«, koja je, doduše, u stalnom procesu mijenjanja i preoblikovanja uslijed uključivanja migranata u transnacionalne veze, a druga implicira da migranti grade hibridne identitete, koji su u permanentnom kretanju jer ispitanici nisu ukorijenjeni ni u jednoj posebnoj kulturi. Interpretacija rezultata pokazuje da većina visokoobrazovanih migranata povratnika izgrađuje hibridne identitete. To znači da društvo i kultura u mjestima odredišta imaju značajan učinak, no ipak se čuvaju nacionalni korijeni. To se ogleda u njihovu snažnom osjećaju nacionalne pripadnosti. Tumačenje ovog nalaza povezano je s dva glavna razloga. Nacionalni identitet ne može ostati nepromijenjen procesom uključivanja ispitanika u obrazovni sustav u inozemstvu i građenja veza s visokoobrazovanim slojevima širom svijeta. Usto, sama činjenica konzerviranja nacionalnog identiteta svakako je utjecala na njihov povratak i uključivanje u razvoj matične nacionalne države, bez obzira na veliko zaostajanje Srbije u socijalnom i ekonomskom razvoju u odnosu na njihove države emigracije. Rezultati su također otkrili da visokoobrazovani povratnici ne uviđaju naročite razlike u nacionalnim osjećajima pripadnosti u odnosu na sunarodnjake koji nemaju migracijsko iskustvo, dok iste te razlike primjećuju u odnosu na pripadnike srpske dijaspore