First experiences of police officers in conducting individual assessment of victims of criminal offences

Rad je posvećen novom institutu pojedinačne procjene žrtve kaznenog djela, koji je u hrvatsko pravo uveden transponiranjem Direktive o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela. U radu se analizira sadržaj i svrha pojedinačne procjene žrtve, a potom potreba fleksibilnosti postupka, posebne mjere zaštite žrtve te uloga procesnih tijela i drugih subjekata u njezinu provođenju. Posebna pozornost posvećena je specifičnoj ulozi policije, s obzirom na to da policijski službenici najčešće prvi dolaze u dodir sa žrtvama kaznenih djela te su samim time u poziciji da prvi pruže primarnu zaštitu i pomoć. Pritom se analiziraju rezultati empirijskog istraživanja provedenog na uzorku 103 kaznene prijave za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a Kaznenog zakona, s priloženim ispunjenim obrascima pojedinačne procjene potreba 141 žrtve za zaštitom (N=141). Rezultati istraživanja prvih iskustava policijskih službenika u provođenju pojedinačne procjene žrtve pokazuju da je taj institut zaživio u praksi, budući da je od ukupno 141 žrtve za njih 110, odnosno 78,01 %, utvrđena potreba za mjerama zaštite. No, uočene su i određene poteškoće, povezane ponajprije s problemom koncipiranja mjera zaštite kao prava žrtava, od kojih neka pripadaju svim žrtvama, dok su neka zajamčena samo pojedinim kategorijama ranjivih žrtava. Također, uočeno je da se u praksi policijskog postupanja ne diferenciraju jasno mjere koje su policijski službenici poduzeli sukladno s odredbama policijskog zakonodavstva, od mjera procesne zaštite koje propisuje Zakon o kaznenom postupku. Naposljetku, pojedini policijski službenici prepoznali su i to da mjere opreza u širem smislu mogu služiti zaštiti žrtve, s iznimkom uhićenja koje provodi policija i koju također treba percipirati i kao snažnu mjeru zaštite, posebice u slučajevima kaznenih djela nasilja.The paper deals with the new institute of individual assessment of victim, which was introduced into Croatian law by transposing the Directive establishing minimum standards on the rights, support, and protection of victims of crime. The paper analyses the content and purpose of the individual assessment of the victim, followed by the need for flexibility of procedure, special measures of victim protection, and the role of procedural organs and other entities in its implementation. Particular attention has been dedicated to the specific role of the police since police officers are usually the first to come into contact with victims of crime and are thus in a position to provide first protection and assistance. The paper analyses the results of the empirical research conducted on a sample of 103 crime reports for the criminal offence of domestic violence from Article 179 a of the Criminal Code, with the attached completed forms for individual assessment of the victim\u27s protection needs. The research results of the first experiences of police officers in conducting an individual assessment of victims show that the institute is applied in practice, although some difficulties were identified, primarily related to the problem of designing protection measures as victims\u27 rights, some of which belong to all victims, while some are guaranteed only to some categories of vulnerable victims. Moreover, in police practice, the measures taken by police officers by the provisions of the police legislation are not differentiated from the procedural protection measures prescribed by the Criminal Procedure Act. Finally, some police officers have recognized that precautionary measures lato sensu can serve to protect the victim, except the arrest, which is a measure taken by police and which should also be perceived as a reliable measure of protection, especially in cases of violent criminal offences