Strategija diverzinkacije i kontrola investicijskog rizika

Rizik je neizbježni pratilac investiranja. Naime, investitor je izložen opasnosti da ukupnim budućim učinkom investicije ne može naknaditi ni vrijednost uloženog kapitala. Stoga investitor nastoji osigurati takva investicijska rješenja koja mu olakšavaju suočavanje i borbu s rizikom, to jest omogućuju kontrolu investicijskog rizika. Jedno od takvih rješenja je strategija diverzifikacije. Poduzetnik kojije dostigao potreban stupanj diverzifikacije svoje ukupne djelatnosti, sposoban je prihvatiti nove profitabilne i visokorizične projekte a da ne dovodi u pitanje stabilnost i uspješnost svoga poslovanja. Diverzifikacija je, u biti strategija intenzivnog gospodarskog razvitka. Investicije koje se temelje na diverzifikaciji omogućuju veći stupanj inovacije u poslovanju (na primjer, proizvodnja novih proizvoda za nova tržišta) i rezultiraju visokom efikasnošću. Povremeni i pojedinačni neuspjesi su mogući čak vjerojatni u diverzificiranom poduzeću, ali se pravilnom strategijom diverzifikacije mogu kompenzirati pozitivnim učincima uspješnih podataka. U ovom tekstu autor razmatra mogućnosti korištenja diverzifikacije djelatnosti poduzeća i pojedinačnih investicijskih projekta kao načina kontrole investicijskog rizika. Polazeći od općih načela teorije rizika autor objašnjava dva oblika kontrole investicijskog rizika putem diverzifikacije: raspored (distribucija) rizika i poravnanje (kompenzacija) rizika