Umjetnički izričaj lončara u Podravini tijekom ranog srednjeg vijeka

Kada se govori o ukrašavanju posuda i interpretaciji ukrasa postavlja se pitanje gdje je lončar vidio određeni način ukrašavanja ili je odabrani ukras bio njegov samostalni odabir. Poznato je kako unutar svakog razdoblja postoje karakteristični tipovi i vrste ukrasa koji su zastupljeni, a onda i za određenu kulturu ili zajednicu unutar njega. Također, zajednice se sele i dolaskom na novi prostor ili neposredno iz nekog drugog prostora (trgovinom kao najvjerojatnijim kontaktom) donose svoje tipove ukrasa te/ili preuzimaju tipove ukrasa od drugih zajednica. U arheološkoj se interpretaciji tijekom prapovijesnog razdoblja takve pojave najčešće definiraju kao nove kulture ili njihove druge faze. U razdoblju prapovijesti i antike ukrašavanje je, ali i izrada i namjena pojedinih posuda, imala dublje značenje. Lončari su posude ukrašavali motivima koje su vidjeli oko sebe, u vlastitoj interpretaciji, te na taj način direktno ili simbolički projicirali svoju okolinu. No, što je i bitnije, prikazivali su svoja vjerovanja na medij koji je bio dostupan širokom krugu zajednice. Što se tiče razdoblja srednjega vijeka, vjerujem kako je ukrašavanje posuda manje usmjereno na duhovni, a više na sam umjetnički aspekt te ću se unutar članka orijentirati upravo na njega. Primarno ću se usredotočiti na razdoblje ranoga srednjega vijeka na prostoru Podravine, poglavito na lokalitetima u okolici Torčeca, gdje sam na pojedinim primjerima u izvedbi i odabiru motiva uočio umjetnički izričaj lončara