Stavovi i percepcija građana o trgovini ljudima i migrantskoj krizi

Trgovina ljudima i organizirani kriminal globalni su problemi koji su nedavnom migrantskom krizom postali još izraženiji. Ovi problemi pogađaju gotovo sve države svijeta, a posebno one u političkoj i ekonomskoj tranziciji. Republika Hrvatska (RH) tu nije iznimka te se već dugi niz godina smatra tranzitnom zemljom kada je riječ o trgovini ljudima, a posebno žena iz istočne Europe. Podaci koji se prikupljaju u Republici Hrvatskoj od 2002. godine dodatno pokazuju da Hrvatska nije više samo tranzitna zemlja, već i zemlja porijekla. Prema evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova RH, 35 od 38 identificiranih žrtava trgovine ljudima u 2014. godini je iz Hrvatske. Uzevši u obzir porast trgovine ljudima i nedavnu migrantsku krizu ne čudi pojava novih sigurnosnih problema, posebice kod država na migrantskoj ruti. Zbog nekontroliranog prelaska granica dolazi do povećanja broja kaznenih djela kao što su ilegalan prijelaz granica i krijumčarenje migranata u koje je uključeno i lokalno stanovništvo. Posebnu sigurnosnu prijetnju predstavlja pojava terorizma ali i krijumčarenje droge, trgovina organima, trgovina ženama i djecom u svrhu ilegalne prostitucije ili pak muškaraca za prisilan rad. Vrlo je važno, kada se govori o kriminalnim pojavama koje su obrađene u ovom članku, naglasiti poziciju i važnost prevencije koja predstavlja jedan od temeljnih zadataka kriminalistike. Osvrt je stavljen i na sudsku praksu u RH po pitanju trgovine ljudima. U članku se obrađuje i problematika migrantske krize, posebno njen utjecaj na trgovinu ljudima, te spremnost građana za prihvaćanje dijela migranata na prostore RH. Obrađen je i stav građana po pitanju problema kontrole graničnih prijelaza i uloga vojnih tijela RH u zaštiti državne granice po cijeloj njenoj dužini. Članak se bazira na anketnom istraživanju provedenom u svrhu utvrđivanja znanja i percepcije građana o trgovini ljudima i migrantskoj krizi. U isto vrijeme istražuje ulogu institucija i organizacija u educiranju građana, te može li se provođenjem edukativnih programa i širenjem svijesti građana doprinijeti borbi protiv trgovine ljudima i organiziranog kriminala