Trademarks of island products in the context of Croatian and eu legislations

Autohtoni proizvodi, karakteristični za otočni prostor, specifični su segment otočnog gospodarstva, a hrvatski im zakonodavac omogućuje promociju i zaštitu na tržištu oznakama zemljopisnog podrijetla, oznakama izvornosti, zajamčenošću tradicionalnih specijaliteta, oznakama \u27hrvatski eko-proizvod\u27 i \u27hrvatski otočni proizvod\u27. Europska unija poziva se na odredbe članka 174. Lisabonskog ugovora ističući potrebu razvijanja politike gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije za otočna područja, kao priliku za smanjivanje razvojne nejednakosti s kopnenim regijama. Za definiranje pojma„otok“ i uopće otočne problematike značajan je amandman na Rezoluciju Parlamenta o posebnoj situaciji otoka kojim se konstatira da otoci nisu dobili financijsku pomoć za razdoblje od 2014. do 2020., te da članak 174. Lisabonskog ugovora nije jasan. U radu se kao daljnji EU-instrument otočne politike ističe Izvješće Komisije o opravdanosti uvođenja neobavezne oznake kvalitete „proizvod otočne poljoprivrede“ jer iskazuje neslaganje s tom idejom prema Uredbi (EU) o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode br. 1151/2012. Bitni su i Zaključci Vijeća jer se smatra da svaka otočna članica može izraditi svoj program o rješavanju problema otočnih poljoprivrednika. Kao EU-akti političke naravi, nemaju obvezujuću snagu, ali potrebno ih je pratiti imajući u vidu interese proizvođača na hrvatskim otocima koji su uključeni u nacionalni sustav kvalitete „Hrvatski otočni proizvod“. Uvođenjem spomenute neobavezne EU-oznake za poljoprivredne proizvode s hrvatskih otoka, proizvođači bi imali štetu s pozicije slobodnog tržišnog natjecanja jer bi se uvrstili uz svoje konkurente. Na kraju se spominju EU-akcije koje se poduzimaju na otocima u odnosu na transnacionalne mreže, a odraz već imaju na hrvatskim naseljenim otocima.Original products, characteristic of island areas, are a specific segment of the island economy, and the Croatian legislator enables promotion and market protection with labels of country of origin, appellations of origin, guarantees of traditional specialties, labels of \u27Croatian eco-products\u27 and \u27Croatian Island Product\u27. The European Union refers to the provisions of article 174. The Lisbon Agreement emphasizes the need to develop political economic, social and territorial cohesion for island areas, as an opportunity for reducing developmental inequalities with mainland regions. To define the concept of „island “and the problem area of islands, the amendment to the Resolution of Parliament on the specific situation of islands is significant which states that islands have not had financial assistance from 2014 to 2020 and that article 174 of the Lisbon Agreement is not clear. Here, as a further EU instrument of island policy, emphasized is the Commission\u27s Report on the justification of introducing non-compulsory labels of quality „product of island agriculture “because it shows disagreement with this idea pursuant to Regulation (EU) on the system of quality for agricultural and food products no. 1151/2012. Also important are Council Conclusions because every island member can formulate its own program to resolve this problem of island producers. As EU acts are of a political nature, they are not binding, but it is necessary to follow them keeping in mind the interests of producers on Croatian islands which are included in the national system of quality „Croatian Island Product “. By introducing the mentioned non-compulsory EU appellations for agricultural produce from Croatian islands, producers would be at a disadvantage from the position of free market competition because they would be placed with their competitors. Finally, EU-actions are mentioned which are undertaken on islands in relation to transnational networks, and are already reflected on Croatian populated islands