Hrvatski porez na dodanu vrijednost u funkciji podupiranja turističkoga gospodarstva

Neposrednu nakon stjecanja nezavisnosti mlada hrvatska vlast pristupa pretvorbi hrvatskoga gospodarstva, a potom i reformi svoga poreznog sustava. U vezi s tim se, uvođenjem poreza na dohodak te poreza na dobit, prvo transformiraju izravni porezi, a potom, uvođenjem trošarina i poreza na dodanu vrijednost, i posredni porezi. Porez na dodanu vrijednost je oblik poreza na promet sui generis. To je zadnja i najvjerojatnije posljednja etapa u historijskom razvoju općeg poreza na promet. Ovim se porezom, za razliku od svefaznog i višefaznog poreza na promet oporezuje samo dodana vrijednost što ju je porezni obveznik dodao na vrijednost inputa proizvoda, odnosno usluge. Predmet oporezivanja su, za razliku od jednofaznog poreza na promet, sve prometne faze procesa društvene reprodukcije, ali ne u punim bruto iznosima, kao kod svefaznog poreza na promet, nego u neto iznosima - u dodanim vrijednostima, pa se često ovaj porez naziva i neto svefaznim porezom na promet. Naš, hrvatski PDV je jednostopno normiran. Plaća se po stopi od 22%. Vrlo je izdašan. No, po našem sudu je nepravičan. Gospodarstveno je nestimulativan, posebice glede turističko-ugostiteljske djelatnosti, te bi ga u narednom fiskalnom periodu trebalo temeljito redefinirati - uvodeći višestopnu koncepciju i nultu opciju za turističko gospodarstvo